Prvo kao dijete, a kasnije tinejdžer uživala sam u čitanju knjiga, ne samo lektira
nego čega god da se dokopam. Koliko moje sjećanje seže, prva knjiga koja mi
je bila najdraža bila je “Hajdi” od švicarske spisateljice Johane Špiri sa prekrasnim
opisima Alpi i života djevojčice Hajdi koja živi sa djedom u tom prekrasnom
prirodnom okruženju u koje jednog dana dolazi njena prijateljica, bolesna
djevojčica iz grada, Klara i zahvaljujući planini i ljubavi koju za nju osjeća Hajdi,
ona ozdravi. Može biti da sam još u tim najranijim godinama života prepoznala
svu toplinu i snagu prijateljstva, prirode i dobrote, što mi je kasnije, tokom života
bila vodilja i podsjetnik na to kako ljubav, prijateljstvo i bliskost s prirodom mogu
biti blagotvorne za čovjeka.
Kako sam odrastala, moj interes za knjige se širio, a radoznalost rasla. Naredna
knjiga koja je ostavila dubok utisak na mene bila je “Vlak u snijegu”, autora Mate
Lovraka koja je bila dio školske lektire, a koju pamtim kao jednu od najdražih.
Vlak u snijegu, koji govori o seoskoj djeci koja putuju u grad i na povratku “zaglave”
u snijegu, pa se onda, pod rukom hrabrog, pametnog i poštenog dječaka Ljubana
organizuju da prežive zimsku noć u vozu i da pomognu da se voz oslobodi od
snijega, jedno je od onih djela koja nose univerzalnu poruku, onu koja pokreće
cijeli svijet. Čitala sam ga nekoliko puta i učila lekcije o časti, poštenju, iskrenosti,
zajedništvu i pravom prijateljstvu.
Naravno, čitala sam i druge knjige koje su bile dio školskih lektira. Jedna koja mi
je ostala upečatljiva je “Doživljaji Toma Sojera” od Marka Tvena jer me Tom,
zapravo, jako nervirao jer je stalno bio taj koji je, čini se, uvijek bio u nekoj nevolji
ili stvarao probleme. Iako je bio simpatičan i snalažljiv, često sam se nervirala zbog
njegovih nestašluka i manipulacija, poput one kada je uvjerio svoje prijatelje da mu
prekreče ogradu umjesto njega. U tom trenutku sam mislila kako je nepravedno
da se izvuče s takvim trikovima, dok su drugi radili sav posao. Možda me tada, kao
dijete, ljutilo to što je Tomova prepredenost često nagrađivana, dok su oni koji su
bili pošteni i odgovorni završavali kao naivci.
S vremenom, kako su godine prolazile, u ruke su mi dolazile sve ozbiljnije knjige.
“Mali princ” Antoana de Sent-Egziperija bila je jedna od onih koje su me dirnule do
srži, i to ne samo kao tinejdžera, već i kasnije, kada sam se vraćala toj priči s novim
životnim iskustvom. Mali princ, sa svojim pitanjima o ljubavi, odgovornosti i smislu
života, otvarao je slojeve koje sam tek kasnije mogla potpuno razumjeti. Njegova
poruka da je bitno očima nevidljivo bila je toliko snažna i univerzalna da me prati i
danas.
Kao tinejdžerka, otkrivala sam svijet romana koji su me vodili kroz emocionalne
dubine, moralne dileme i nepoznata prostranstva svijeta i duše. Bilo je to vrijeme
kada sam, čitajući, počela oblikovati svoje stavove o životu, ljubavi i pravdi. Primjer
knjige koja bi se mogla uklopiti u to razdoblje mog života bila bi “Lovac u žitu” od
Selindžera. Kroz perspektivu glavnog lika Holdena, mogla sam prepoznati mnoge
vlastite dileme – osjećaj nerazumijevanja od strane svijeta odraslih, potrebu za
pobunom, ali i tihu čežnju za dubljom povezanošću i ljubavlju. Njegova iskrena
refleksija o svijetu oko sebe i frustracija zbog neiskrenosti i licemjerja bili su univerzalni
osjećaji kroz koje su mnogi tinejdžeri prolazili, pa tako i ja.
Danas, kada pogledam unazad na taj period mog života, shvatam koliko su mi knjige
koje sam čitala kao dijete i tinejdžerka pomogle da bolje razumijem sebe, svijet oko
sebe, ali i ljude koje susrećem na svom životnom putu. Te priče nisu bile samo priče –
bile su lekcije, utjeha, inspiracija i podsjetnik da, bez obzira na sve izazove, uvijek
možemo pronaći ljepotu u ljubavi, prijateljstvu, prirodi i dobroti.
Riada
nego čega god da se dokopam. Koliko moje sjećanje seže, prva knjiga koja mi
je bila najdraža bila je “Hajdi” od švicarske spisateljice Johane Špiri sa prekrasnim
opisima Alpi i života djevojčice Hajdi koja živi sa djedom u tom prekrasnom
prirodnom okruženju u koje jednog dana dolazi njena prijateljica, bolesna
djevojčica iz grada, Klara i zahvaljujući planini i ljubavi koju za nju osjeća Hajdi,
ona ozdravi. Može biti da sam još u tim najranijim godinama života prepoznala
svu toplinu i snagu prijateljstva, prirode i dobrote, što mi je kasnije, tokom života
bila vodilja i podsjetnik na to kako ljubav, prijateljstvo i bliskost s prirodom mogu
biti blagotvorne za čovjeka.
Kako sam odrastala, moj interes za knjige se širio, a radoznalost rasla. Naredna
knjiga koja je ostavila dubok utisak na mene bila je “Vlak u snijegu”, autora Mate
Lovraka koja je bila dio školske lektire, a koju pamtim kao jednu od najdražih.
Vlak u snijegu, koji govori o seoskoj djeci koja putuju u grad i na povratku “zaglave”
u snijegu, pa se onda, pod rukom hrabrog, pametnog i poštenog dječaka Ljubana
organizuju da prežive zimsku noć u vozu i da pomognu da se voz oslobodi od
snijega, jedno je od onih djela koja nose univerzalnu poruku, onu koja pokreće
cijeli svijet. Čitala sam ga nekoliko puta i učila lekcije o časti, poštenju, iskrenosti,
zajedništvu i pravom prijateljstvu.
Naravno, čitala sam i druge knjige koje su bile dio školskih lektira. Jedna koja mi
je ostala upečatljiva je “Doživljaji Toma Sojera” od Marka Tvena jer me Tom,
zapravo, jako nervirao jer je stalno bio taj koji je, čini se, uvijek bio u nekoj nevolji
ili stvarao probleme. Iako je bio simpatičan i snalažljiv, često sam se nervirala zbog
njegovih nestašluka i manipulacija, poput one kada je uvjerio svoje prijatelje da mu
prekreče ogradu umjesto njega. U tom trenutku sam mislila kako je nepravedno
da se izvuče s takvim trikovima, dok su drugi radili sav posao. Možda me tada, kao
dijete, ljutilo to što je Tomova prepredenost često nagrađivana, dok su oni koji su
bili pošteni i odgovorni završavali kao naivci.
S vremenom, kako su godine prolazile, u ruke su mi dolazile sve ozbiljnije knjige.
“Mali princ” Antoana de Sent-Egziperija bila je jedna od onih koje su me dirnule do
srži, i to ne samo kao tinejdžera, već i kasnije, kada sam se vraćala toj priči s novim
životnim iskustvom. Mali princ, sa svojim pitanjima o ljubavi, odgovornosti i smislu
života, otvarao je slojeve koje sam tek kasnije mogla potpuno razumjeti. Njegova
poruka da je bitno očima nevidljivo bila je toliko snažna i univerzalna da me prati i
danas.
Kao tinejdžerka, otkrivala sam svijet romana koji su me vodili kroz emocionalne
dubine, moralne dileme i nepoznata prostranstva svijeta i duše. Bilo je to vrijeme
kada sam, čitajući, počela oblikovati svoje stavove o životu, ljubavi i pravdi. Primjer
knjige koja bi se mogla uklopiti u to razdoblje mog života bila bi “Lovac u žitu” od
Selindžera. Kroz perspektivu glavnog lika Holdena, mogla sam prepoznati mnoge
vlastite dileme – osjećaj nerazumijevanja od strane svijeta odraslih, potrebu za
pobunom, ali i tihu čežnju za dubljom povezanošću i ljubavlju. Njegova iskrena
refleksija o svijetu oko sebe i frustracija zbog neiskrenosti i licemjerja bili su univerzalni
osjećaji kroz koje su mnogi tinejdžeri prolazili, pa tako i ja.
Danas, kada pogledam unazad na taj period mog života, shvatam koliko su mi knjige
koje sam čitala kao dijete i tinejdžerka pomogle da bolje razumijem sebe, svijet oko
sebe, ali i ljude koje susrećem na svom životnom putu. Te priče nisu bile samo priče –
bile su lekcije, utjeha, inspiracija i podsjetnik da, bez obzira na sve izazove, uvijek
možemo pronaći ljepotu u ljubavi, prijateljstvu, prirodi i dobroti.
Riada
Poslednja izmena: