Klub ljubitelja knjiga čita istu tešku knjigu poslednjih 28 godina

Sensei

Master
Moderator
Poruka
91.666
Klub ljubitelja knjiga u Kaliforniji nedavno je završio prvo čitanje „Fineganovog bdenja“ Džejmsa Džojsa, ozloglašene teške knjige koju je počeo da čita pre 28 godina.

Džejms Džojs je jednom rekao da je zahtev koji postavlja svom čitaocu da „ceo svoj život treba da posveti čitanju mojih dela“, a neki ljudi su te reči zapravo uzeli k srcu.

Na primer, članovi kalifornijskog knjižarskog kluba proveli su poslednjih 28 godina svog života dešifrujući Finneganovo buđenje stranicu po stranicu, u pokušaju da otkriju njegove brojne misterije.

Ova je knjiga toliko teška za čitanje da niko ne može zaista reći da je „shvatio“, što je čini savršenom za čitanje u zajednici. Očigledno je napisana u zamršenoj mešavini iznova izmišljenih reči, kalambura i aluzija, pozivajući se na oko 80 jezika, a ljudi ne mogu čak ni da se slože oko toga gde je smeštena knjiga ili ko su likovi.

1700550852483.png
 
Meni lično najteža knjiga za čitanje je bila "Slobodan Milošević godine raspleta"
Kad sam je kupio kod uličnih prodavaca bio sam ponosan na nju. I dan danas sam ponosan što je imam, jer između ostalog (kao što je poznato) Milošević nije pisao niti imao želju da piše knjige čak ni kad su ga smestili u pritvore...
Knjiga samo njegovi politički govori. Ja ne znam ko da sam i čime god da se bavim bila bi mi predosadna. Ipak "junački" sam izdržao sve muke i pročitao je :)
 
Klub ljubitelja knjiga u Kaliforniji nedavno je završio prvo čitanje „Fineganovog bdenja“ Džejmsa Džojsa, ozloglašene teške knjige koju je počeo da čita pre 28 godina.

Džejms Džojs je jednom rekao da je zahtev koji postavlja svom čitaocu da „ceo svoj život treba da posveti čitanju mojih dela“, a neki ljudi su te reči zapravo uzeli k srcu.

Na primer, članovi kalifornijskog knjižarskog kluba proveli su poslednjih 28 godina svog života dešifrujući Finneganovo buđenje stranicu po stranicu, u pokušaju da otkriju njegove brojne misterije.

Ova je knjiga toliko teška za čitanje da niko ne može zaista reći da je „shvatio“, što je čini savršenom za čitanje u zajednici. Očigledno je napisana u zamršenoj mešavini iznova izmišljenih reči, kalambura i aluzija, pozivajući se na oko 80 jezika, a ljudi ne mogu čak ni da se slože oko toga gde je smeštena knjiga ili ko su likovi.

Pogledajte prilog 1450606

Ta knjiga je vjerojatno vrhunac njegove poetike i pokazatelj promašaja cijelog velikog pothvata.

Jedno je Joyceova opsesija riječima, i to specifičnostima engleskoga povoljnoga za igre, puns, što je zgodno, no drugi jezici imaju druge, pa rekao bih uzvišenije značajke, kao njemački. Engleski je sjajan za dosjetke peko igara riječima, no nije za sustavno razvijanje produbljenih misli.

Tko voli rebuse i igre, to je to. Za mene je to nešto skoro infantilno.

Drugo je ambiciozna, "arhetipska" dimezija.Joyce tu preko niza motiva i igara pokušava rekreirati mitske motive smrti, preporoda, uskrsnuća, axis mundi, ocean kao simbol i sna i smrti....no to je neuspjelo. Tko se želi baviti tim, bolje je i jače da čita posce mitografe poput filozofa religija kao što su Mircea Elade, Henry Corbin, Erich von Neumann, Gershom Sholem....

Kod Joycea se tu mitologija gubi u igrama riječi.

Ono što je možda postigao je muzički efekt kad se čita, no to je slabo. Nije isto muzički efekt riječi i prava muzika. Za taj doživljaj su više Wagner i Bach, nego riječi koliko god zvonke.

Ima li tu likova? Nema.
Radnje? Nema?
Poezije kao u epu? Nema.
Dubokih misli? Nema.
Proroštva, arhetipskog pisanja? Nema.

Dakle- monumentalni promašaj.
 

Back
Top