Kisni danu u odlasku svileno nebo plavo...
Vidim jutros jednu promrzlu djevojcicu ranog proljeca koja odbija da prizna da cijelo proljece nije doslo .Zato promrzla se i dalje mrzne i hladno joj je do drzi kostiju .Ocima sijeva sva u iscekivanji majkine zavrsne rijeci obuci dzenper ili jaknicu ne daj Boze.
Nestrpljivo zuri da izbjegne komande koje tek danas u minulim vremenima razumije.
Sarena na cvjetice suknjica koju je toliko prizeljkivala je u brzim pokretima njenog hoda talasala ko vjetrom nilovana.Bijela kosuljica kupljena za 1 MAJ prosle godine tek joj je ovog kasnog aprilja bila taman po mjeri i svom ukusu .Sandalivce koje je birala sa krajnim naporima da budu priblizno onome sto je sanjala krajem zime.
I ko ce to da podnese kad mama presudi da je dzenper neizbjezna stavka,a tasna puna knjiga premalena da u nju ubaci visak odjece i prekrsi maminu zapovijest .
Taj otpor u nizu taj bunt u danu koji tek zapocinje to vrijeme odlaska iz kuce sve je zgusnitije i sve teze za podnijeti.Samo da vec jednom krene ,samo par koraka,sitnih malih a za nju velikih i bice bolje osjetice slobodu koju je ukrala sve poslozila i moze dalje.
Za pravo cudo mama je samo pogledala i nije ni rijec izgovorila. Toliko je vazduh u kuci bio gust i lepljiv da vise nije ni zurila .Noge su bile teske i neposlusne a vec je zamislila susret sa drugaricama iz komsiluka i cijele skole sve te poglede i naravno njegov na svojoj pojavi.
Zatvori kapiju cula je mamin glas jer odlazeci bilo kud nikad ih nije zatvarala za sobom .
Vec je bila dva tri koraka na ulici ako se vrati da ih zatvori to bi pokvarilo idealnu sliku pocetka dana i pocetka sna da sve vidi i bude vidjena u ovom danu proljeca i sunca.
Produzila je ubedjujucei sebe da joj se mamin glas pricinio toliko je odudarao od onog sto je nosila koracajuci u susret nadi da zasijeni ne samo njega vec jos par djecaka.
Na dnu ulice vec joj se pridruzila Dragica uz veseo pozdrav udruzile su korake.Koracajuci spustala je pogled ponosno na sandalice ko da su vile ili leptirici takvim ih je vidjela, takvim carobnim .Dragica je pohvalila sandale i rekla joj sve ono sto je znala sve sto je voljela cuti.
Repicem vezana skoro plave boje kosa leprsala je ko srce u njedrima dok su ih koraci doveli do blizu skole gdje je guzva bivala veca a njena bajkovita pojava vidjenija a ona ne i veselija .
Stapanje sa mnozinom nikad joj nije bilo odusevljenje.Morala je da u pomoc pozove hrabrost pogleda, zapazanje prolaznika da upija analizira pohvata sve i konce svog vjecitog klupka .
Sarenilo skolskog dvorista se uvecavalo iz minuta u minut .Odjeljenja su se grupisala njene drugarice su je veselo pozdravljale stizali su i djecaci samo on ne.
Stajala je uobicajeno u jednom polukrugu gdje je mogla sve da vidi i sve da prati.Sve je bilo ko toliko puta prije ovog dana kad je on bio dio tog cekanja skolskog zvona ,
Danas ne .Poslije jucerasnjih veselih rijeci koje su izmijenjali poslije radosnih osmijeha malo duzih pogleda desavanja koja se osjecaju a ne znaju ni sami kud ih vode ali su tu prijatna su gode i njima se oboje vracaju kao necem samo njihovom samo za njih dvoje odabranom .
Spoljasnja mirnoca utapanje u naizgled obican dan nije bila slika njene uzburkane duse kad se i stomak prevrce a glava je ne slusa lupajuci joj razna pitanja bez odgovora jer njega nema u njenom oku .Jos malo uci ce u ucionice svi djaci drugih i njenog odjeljenja a njega jos nema.
Svi strahovi jutros umnozeni sve pripreme od sandala carapica do repica u kosi sve, sve nije nista ako to ne vidi on.
Kleckanje sa noge na nogu to maleno otkrivanje unutrasnjenjeg zbivanja bilo je najmanje od nje u ovom trenutku.Stisla je tasnu obema rukama na stomak ko da je grlila tugu koja je nailazila.
Tada nije znala ono sto ce saznati tek kad udje u razred.
ON je ipak stigao jer je nonsalantno sijedao u klupu do Dragice sa kojom ce da se ona druziti ubuduce dugo dugo toliko dugo koliko on bude njena tema inspiracija, ucenju odijevanju poslusnosti u kuci njenoj dobroti kojom ce biti dugo preplavljena.
On je tog njenog jutra bio negdje iza njenog vidokruga.Ukrao joj je dio neceg samo za njh dvoje jer svu prestavu u njenoj glavi dozivio je sam bez nje a to je bila kradja.
Nastavlja se....
Vidim jutros jednu promrzlu djevojcicu ranog proljeca koja odbija da prizna da cijelo proljece nije doslo .Zato promrzla se i dalje mrzne i hladno joj je do drzi kostiju .Ocima sijeva sva u iscekivanji majkine zavrsne rijeci obuci dzenper ili jaknicu ne daj Boze.
Nestrpljivo zuri da izbjegne komande koje tek danas u minulim vremenima razumije.
Sarena na cvjetice suknjica koju je toliko prizeljkivala je u brzim pokretima njenog hoda talasala ko vjetrom nilovana.Bijela kosuljica kupljena za 1 MAJ prosle godine tek joj je ovog kasnog aprilja bila taman po mjeri i svom ukusu .Sandalivce koje je birala sa krajnim naporima da budu priblizno onome sto je sanjala krajem zime.
I ko ce to da podnese kad mama presudi da je dzenper neizbjezna stavka,a tasna puna knjiga premalena da u nju ubaci visak odjece i prekrsi maminu zapovijest .
Taj otpor u nizu taj bunt u danu koji tek zapocinje to vrijeme odlaska iz kuce sve je zgusnitije i sve teze za podnijeti.Samo da vec jednom krene ,samo par koraka,sitnih malih a za nju velikih i bice bolje osjetice slobodu koju je ukrala sve poslozila i moze dalje.
Za pravo cudo mama je samo pogledala i nije ni rijec izgovorila. Toliko je vazduh u kuci bio gust i lepljiv da vise nije ni zurila .Noge su bile teske i neposlusne a vec je zamislila susret sa drugaricama iz komsiluka i cijele skole sve te poglede i naravno njegov na svojoj pojavi.
Zatvori kapiju cula je mamin glas jer odlazeci bilo kud nikad ih nije zatvarala za sobom .
Vec je bila dva tri koraka na ulici ako se vrati da ih zatvori to bi pokvarilo idealnu sliku pocetka dana i pocetka sna da sve vidi i bude vidjena u ovom danu proljeca i sunca.
Produzila je ubedjujucei sebe da joj se mamin glas pricinio toliko je odudarao od onog sto je nosila koracajuci u susret nadi da zasijeni ne samo njega vec jos par djecaka.
Na dnu ulice vec joj se pridruzila Dragica uz veseo pozdrav udruzile su korake.Koracajuci spustala je pogled ponosno na sandalice ko da su vile ili leptirici takvim ih je vidjela, takvim carobnim .Dragica je pohvalila sandale i rekla joj sve ono sto je znala sve sto je voljela cuti.
Repicem vezana skoro plave boje kosa leprsala je ko srce u njedrima dok su ih koraci doveli do blizu skole gdje je guzva bivala veca a njena bajkovita pojava vidjenija a ona ne i veselija .
Stapanje sa mnozinom nikad joj nije bilo odusevljenje.Morala je da u pomoc pozove hrabrost pogleda, zapazanje prolaznika da upija analizira pohvata sve i konce svog vjecitog klupka .
Sarenilo skolskog dvorista se uvecavalo iz minuta u minut .Odjeljenja su se grupisala njene drugarice su je veselo pozdravljale stizali su i djecaci samo on ne.
Stajala je uobicajeno u jednom polukrugu gdje je mogla sve da vidi i sve da prati.Sve je bilo ko toliko puta prije ovog dana kad je on bio dio tog cekanja skolskog zvona ,
Danas ne .Poslije jucerasnjih veselih rijeci koje su izmijenjali poslije radosnih osmijeha malo duzih pogleda desavanja koja se osjecaju a ne znaju ni sami kud ih vode ali su tu prijatna su gode i njima se oboje vracaju kao necem samo njihovom samo za njih dvoje odabranom .
Spoljasnja mirnoca utapanje u naizgled obican dan nije bila slika njene uzburkane duse kad se i stomak prevrce a glava je ne slusa lupajuci joj razna pitanja bez odgovora jer njega nema u njenom oku .Jos malo uci ce u ucionice svi djaci drugih i njenog odjeljenja a njega jos nema.
Svi strahovi jutros umnozeni sve pripreme od sandala carapica do repica u kosi sve, sve nije nista ako to ne vidi on.
Kleckanje sa noge na nogu to maleno otkrivanje unutrasnjenjeg zbivanja bilo je najmanje od nje u ovom trenutku.Stisla je tasnu obema rukama na stomak ko da je grlila tugu koja je nailazila.
Tada nije znala ono sto ce saznati tek kad udje u razred.
ON je ipak stigao jer je nonsalantno sijedao u klupu do Dragice sa kojom ce da se ona druziti ubuduce dugo dugo toliko dugo koliko on bude njena tema inspiracija, ucenju odijevanju poslusnosti u kuci njenoj dobroti kojom ce biti dugo preplavljena.
On je tog njenog jutra bio negdje iza njenog vidokruga.Ukrao joj je dio neceg samo za njh dvoje jer svu prestavu u njenoj glavi dozivio je sam bez nje a to je bila kradja.
Nastavlja se....