Kiselo grožđe

  • Začetnik teme Začetnik teme Nona2
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nona2

Poznat
Poruka
9.030

Zašto se kaže ‘kiselo grožđe’?​


Onome koji kudi ili omalovažava nešto do čega, i pored najveće želje, sam ne može doći, kaže se podrugljivo: Kiselo grožđe! To bi otprilike trebalo da znači: ”Kiselo ti je jer ga se ne možeš domoći” ili u širem smislu: ”Potcenjuješ to zato što ti je nedostupno.”
Ovaj podrugljivi (ironični) izraz preuzet je takođe iz jedne basne Ivana Andrejeviča Krilova, koja je, pod naslovom Lisica i grožđe, objavljena davn 1808. godine.

Ta basna, u prepevu Todora Manevića, ide ovako:
Gladna kuma lija u vrt se zavukla,

Grozdovi se grožđa u njemu rumene,
A kumi se cakle i zubi i oči njene,
Grozdovi su sočni, kao jakint gore,
Al’ je muka samo što stoje visoko.
Odakle i makar kako ona njima prišla: Samo vidi oko, a zub baš ništa.

Lijine muke zbog toga što ne može da dohvati grožđe pisac basne razrešava ovako:
Pomučiv se tako ceo časak jedan
pođe i govori jetko: ”Pa šta tu! Naizgled je vredan, ali zelen i ni zrna zrelog nema – odmah zubi ti utrnu.”

Nedostupno grožđe je za liju, dakle, bilo je zeleno i kisleo. Iz toga se kasnije razvilo opšte znečenje izraza kiselo grožđe: tobožnje preziranje i kuđenje neke vrednosto koja se ne može dokučiti.
Na osnovu poslovice: ”Zeleno je grožđe kada ga ne daju” nastala je i basna, a preko basne proširio se i izraz zeleno grožđe (u ruskom jeziku), a onda i kod nas – kisleo grožđe, pisao je Milan Šipka u izdanju Prometeja iz Novog Sada.
*************************************************************************************]


Da li to nekad radite i mozete li da detektujete kod sebe ?
 
Odlična tema.
Moje omiljeno kiselo grožđe i slatki limun, sve su to mehanizmi racionalizacije i odbrane našeg Ega, da se lakše svari stvarnost.
Prebaci se težište problema. (Ne ulazim uopšte u to gde je i u čemu problem.)
Žao mi je što ih retko koristim, težak sam introspektičar ako ta reč uopšte postoji i samo sebi komplikujem neke stvari na taj način.
 
Је л' то оно кад сиротиља прича како су богати несрећни и тужни, те да је срећа у 30 квадрата, а не у капији од злата?
 

Zašto se kaže ‘kiselo grožđe’?​


Onome koji kudi ili omalovažava nešto do čega, i pored najveće želje, sam ne može doći, kaže se podrugljivo: Kiselo grožđe! To bi otprilike trebalo da znači: ”Kiselo ti je jer ga se ne možeš domoći” ili u širem smislu: ”Potcenjuješ to zato što ti je nedostupno.”
Ovaj podrugljivi (ironični) izraz preuzet je takođe iz jedne basne Ivana Andrejeviča Krilova, koja je, pod naslovom Lisica i grožđe, objavljena davn 1808. godine.

Ta basna, u prepevu Todora Manevića, ide ovako:
Gladna kuma lija u vrt se zavukla,

Grozdovi se grožđa u njemu rumene,
A kumi se cakle i zubi i oči njene,
Grozdovi su sočni, kao jakint gore,
Al’ je muka samo što stoje visoko.
Odakle i makar kako ona njima prišla: Samo vidi oko, a zub baš ništa.

Lijine muke zbog toga što ne može da dohvati grožđe pisac basne razrešava ovako:
Pomučiv se tako ceo časak jedan
pođe i govori jetko: ”Pa šta tu! Naizgled je vredan, ali zelen i ni zrna zrelog nema – odmah zubi ti utrnu.”

Nedostupno grožđe je za liju, dakle, bilo je zeleno i kisleo. Iz toga se kasnije razvilo opšte znečenje izraza kiselo grožđe: tobožnje preziranje i kuđenje neke vrednosto koja se ne može dokučiti.
Na osnovu poslovice: ”Zeleno je grožđe kada ga ne daju” nastala je i basna, a preko basne proširio se i izraz zeleno grožđe (u ruskom jeziku), a onda i kod nas – kisleo grožđe, pisao je Milan Šipka u izdanju Prometeja iz Novog Sada.
*************************************************************************************]


Da li to nekad radite i mozete li da detektujete kod sebe ?
Kiselog grozdja imamo svi,a naj vise oni koji kazu da ga nemaju.Mi koji ga imamo naucimo vremenom da ga kontrolisemo.
 
Не радим, бар не одавно од кад сам одрасла 😁
Мој је став да могу да имам шта год пожелим, само ако то заиста желим.
Има нешто, што нисам имала, немам можда никада нећу имати, а знам да је прелепо и не могу га назвати киселим грожђем.
Све материјално је небитно, имам, имала сам и могу да имам док сам здрава.
 
Па сада колико смо ми заиста реални када пишемо о томе. А колико смо склони несвесном самозаваравању.
Мислим да не радим то, бар не свесно. Дешавало ми се и да нешто јако жалим, дођем до тога и онда схватим да то није за мене, да ми не пружа оно што сам мислила, али и из тога научиш нешто. Схватиш суштину, па промениш причу. Некоме са стране онда то можда изгледа као тешење самога себе, али тај не зна твој пут до тог закључка.
 

Back
Top