Kinofobija - strah od pasa nije retkost

Neko veče idem iz šetnje i malo sam slabija sa vidom na daljinu, pa nisam primetila da je tu, malo dalje, parkiran MUP-ov kombi, a ispred kombija nekoliko pasa.
Ljudi iz kombija su počeli da se dernjaju: ''Pređi ulicu! Pređi na drugu stranu ulice!'', ali ja idem i čak kad sam se približila vozilu, ne pomišljam da se to odnosi na mene.
Jedan se skoro do struka promolio kroz prozor: ''Čuješ li ti, vidiš li?'', i već skroz nadrndano: ''Pređi put, bre!!!''
Ja zbunjeno: ''A-ha...'', i tek tad vidim pse koji sede ispred i isto tako zbunjeno gledaju...
Čisto sumnjam da bi me napali.
Ali, dobro... pređem na drugu stranu ulice.
Čemu onolika histerija??? :eek:


Hajd' od pasa, i razumem nekako, ali poznajem osobu koja se od ranog detinjstva plaši kokošaka, a nije imala nikakav okršaj sa njima. :mrgreen:
Budiboksnama!
 
Indigo do koliko metara vidis tablice na vozilima? :D
Nisam razmišljala o tome, ne mogu sad tačno da kažem... a ni odokativno.
Možda 15m?
Obratiću pažnju pa... javljam preciznije.

Petlovi znaju da budu gadni ..
i gusani ..koke su ...dobrice.
Imala sam petla u detinjstvu, i bilo je atrakcija to što je voleo da mi skoči na rame.
Gde gadni?
Ptice generalno su mi fascinantne... koliko mogu da budu pametne i umiljate!
A, što se tiče pasa... negde davno mi je neko rekao da namirišu strah. Ne znam da li je legenda ili stvarno.
 
Nisam razmišljala o tome, ne mogu sad tačno da kažem... a ni odokativno.
Možda 15m?
Obratiću pažnju pa... javljam preciznije.


Imala sam petla u detinjstvu, i bilo je atrakcija to što je voleo da mi skoči na rame.
Gde gadni?
Ptice generalno su mi fascinantne... koliko mogu da budu pametne i umiljate!
A, što se tiče pasa... negde davno mi je neko rekao da namirišu strah. Ne znam da li je legenda ili stvarno.
Ma ne tako gadni ..Opasni ..
Znaju da skaču na glavu i kljucaju ko ludi ...
Na to sam mislila...

Ptice i ja volim.
 
Ja se javljam na teme o životinjama jer bi mi život bez njih bio osakaćen i siromašan. Potrebne su mi tu da kaskaju, skakuću, lepršaju, gamižu, postoje, komuniciraju na svoj način i rade svoj deo posla.

Da ne volim životinje, ove teme mi nikad ne bi ni došle na radar.
Strahovi ove vrste su mi nepoznanica, ali iz petnih žila hoću da ih shvatim i nadam se da je srž teme bar nekog strašljivca dotakla da ih se manje boje, manje da ih izbegavaju.
Kad vidim psetance na ulici kako kaska, najmanje mi se u duši budi strah i ordenovala bih ljude koji im ispred zgrada, ispod terase ili tako... vidi se da to rade, ostave im da ponešto da jedu i piju, pa onda lepo ponesem ostatke hrane i ostavim negde gde vidim da su drugi diskretno. Šta će...
i oni nose krst ovog života kao mi.
 

Back
Top