„Ko, Evin mali?“
„Tako kažu, da nije otišao u školu nego se okomio na to jadno drvo, znaš da ima one čizmekanje ojačanih špiceva, tako je jako lupio u ginko da se stabalce jadno srušilo. Policija je odmah došla i nikakve veze nema što je maloljetan, odmah s njim u maricu pa u istražni zatvor.“
„Kud je baš ginko našao, pa to je lekovita biljka, zaštićena sto i jednim zakonom! Da je srušio Balaševićev bagrem ili jasmin, nikome ništa, ali na ovo se pazi.“
“I još kažu da mu je opsovao Sunce.“
“Uh Bog te, baš Sunce!? Koje tom istom ginku daje svetlost za fotosintezu! Mali je stvarno poludeo. Ali da ti kažem jednu stvar: nije on ni pre imao poštovanja. Juče prođe pokraj mene i kaže 'dobar dan', ali tako nevoljko da mi je došlo da mu opalim šamarčinu. I to ne jednu nego tri: trisku, flisku i zaušnicu!“
“I zašto mu je dala to strano ime, Kevin?“
„Prema onom glumcu, Kevinu Kostneru, znaš da ga obožava, da je 'Pasiju' gledala 20 puta, stalno o tome priča!“
“Ali ne, u 'Pasiji' je Mel Gibson.“
“Dobro, ipak ga nije mogla nazvati Mel, to bi stvarno bilo previše, i ovako je malome napravila problem što mu je dala takvo ime.“
“Kevin, majčin sin, nema šta. Kladim se da je on jedan od onih koji beže s nastave i idu na livadu brati majčinu dušicu!“
“O da, ne samo da je beru nego je i suše, a onda motaju pa puše kao da je duhan! Majčinu dušicu, najplemenitiju biljku, možeš li to zamisliti?“
“Ma treba zakone pooštriti. Jer šta će sad biti: mali će prenoćiti u bajboku, a sutra evo ga napolju da pravi nova sranja. Majka će platiti neku simboličnu kaznu i to je sve.“
“Malog treba u dom... Ćao Jovane! Jesi li čuo za Evinog malog?“
“Šta čuo, video svojim očima.“
“Ajde! I je li stvarno slomio to jadno drvo?“
“Ma jeste, ali stvari nisu tako jednostavne. Upravo dolazim iz policije; svedočio sam o tome šta se dogodilo.“
“...!?“
„Istina je. Jeste Kevin napravio to što je napravio, ali nije prvi počeo. Jedna grana je bila trula i pala mu je na rame. Sumnjam da je to bilo slučajno.“
“To je onda nešto drugo. Ipak je to ginko, biljka takvoga značaja može iskontrolisati proces truljenja. Druga stvar da je grana pala s platane ili topole, te bukve ne znaju gde im je krošnja a gde koren, a kamoli da bi za grane brinuli. Ali ginko, lukava je to živina. I što kažeš, mali popizdio?“
“Skroz. Iako, kako se meni čini, udarac i nije bio tako jak. Možda je drvo bilo već trulo iznutra pa je ovako htelo da ispadne kao nasilna smrt.“
„Još i to! Je-bo-te, pa došlo vreme da se mi njih moramo čuvati, a ne štititi ih! I šta je sad s malim? Jel' ga murija pustila?“
„Nije. Juče je, kažu, pod tim istim ginkom skoro na smrt iscipelario nekog malog iz njegovog razreda. Dečja posla. Zato je zapravo i završio u hapsu. Ovo s ginkom više je persiflaža.“
„Što je to perfi...?“
„Ma nešto, neka kao prolepsa.“
“Ja nemam pojma o čemu govoriš? Jel' tebi dobro'“
“Ono što hoću reći je... Kako da to objasnim... Vi ste... Mislim, sve ovo je kao neka pelargična alegorija nečega što...“
„Ja nemam više živaca. Idem kući.“
„I ja. Kad ga uhvati ovo njegovo, onda stvarno... 'ajd' zdravo!“
„Zdravo!“
„Zdravo, susedi i oprostite ako sam na bilo koji način... bilo je to nešto poput...“
