Ker kao sopstveno dete

Danas sam se vraćala iz prodavnice i videla jednog lepog momka sa kučetom a ja veoma volem životinje i prišla sam mu da pogladim kera a taj momak kaže da je taj ker njegovo dete i on njemu tata. Meni lično to nije baš jasno razumem da ljudi volu životinje volem ih i ja ali da kažem da mi je ker moje sopstveno dete mi to nije normalno. Lep momak, mnogo lepu frizuru ima vidi se da se pazi i mnogo se lepo obukao sav je moderan naparfemisan i čist onako svaka devojka bi verujem mnogo volela da bude sa njim obrve su mu kao nacrtane izgleda kao princ iz bajke a on umesto da traži devojke i osniva porodicu on ima tog kera ćak mu je i frizuru napravio i ima mašnu na vrhu glave sve je to lepo ali ipak previše šta je to u glavama današnjih dečaka nije mi jasno ali sve više ima tih šta su roditelji kerovima i ostalim zverima a ne čoveku. A ima i onih šta rode decu i vaspitali ih tako da su im kerovi brača i sestre samo zbunjuju decu izumrečemo kao vrsta
 
Ja sam mačkopazitelj, nisam roditelj nijednom detetu, ali još nisam pomislila da sam majka mačkama koje gajim i neizmerno volim.
Nekom prilikom mi je baka zamalo poremetila sistematiku kad sam je pitala: ''Zašto je ovo mače toliko ludo za mnom?'', a ona mi je rekla: ''Ti si mu jedina majka za koju zna, niko mu ne vodi računa više nego ti.'', pa ipak... nisam osećala da sam ikome ili ičemu majka.
Da igde pri čistoj svesti predstavljam svog mačka kao svog sina, bukvalno bih se duboko preispitala da bih pronašla trenutak gde je stvar pošla naopako.
 
19B6BB17-C3D1-4326-937E-864C7F8CF8FC.jpeg
F55D8EE7-00AE-4436-904C-F0A034205B6A.jpeg



Pa :prstic:
 
Usamljeni su te tako nalaze lek za to ` sami su te tako nalaze lek za to ` ne treba stajati na muku al` ako se ne moze pomoci bolje ne dirati povredjene osobe ` ko zna sta su koliko lose dozivele u zivotu te se razocarale.
 
па ништа. мачка или мачор, и ништа више.
мени се по кући не би мували...
двориште је за живтињке, и оне то воле.
или можда да замените улогу, па ти напоље, а мачор укућу. ;)
све друго је, хух, морала бих бити проста, а као нећу. :lol:
 
па ништа. мачка или мачор, и ништа више.
мени се по кући не би мували...
Ma, ja im dozvoljavam svašta, trpim kad me grebu dok ne prokrvarim, i kupujem im šta vole... ali to ih ne čini mojom decom.
Stvar je jasna, ljudi koji svoje ljubimce smatraju svojom decom.. malo mnogo degradiraju titulu roditelja.
Starati se o životinji je jedno, pa ili to psi ili mačke, ili šta već, ali starati se o deci je druga stvar.
Nadam se da nikog nisam uvredila, ali je bitno istaći razliku.
Ne glupirati se sa time da su nam životinje deca.
 
Ma, ja im dozvoljavam svašta, trpim kad me grebu dok ne prokrvarim, i kupujem im šta vole... ali to ih ne čini mojom decom.
знаш, дете би омлатила да те гребе да прокрвариш. :lol:
гледам то у окружењу.
стрпљење за децу 0 али за маце и куце, не питај.

искрено, мени је жао кад видим обучено псето.
мислим, жао ми животиње....
 
Imam decu - dva sina, a imala sam i psa. Za nju sam govorila da mi je kćerka. Ne vidim ništa loše u tome.
Извини али болесно. Имам двоје, сада већ одрасле деце. Од мог детињства, увек је неки пас био у мом окружењу, посебно биглови. Волим их али су за мене увек били оно што и јесу, пси.
То стављање на ниво детата је болесно и уврнуто.
Имам пар случејевас, из мог непосредног окружења, где су људи подигли љубимце на ниво детета. Један од њих је мој друг још од забавишта. Нема децу јер су он и супруга правили каријере, а деца су им била сметња. Зато су обоје мачкари, и то болесни. Једном приликом, позвао ме је код себе у стан (било је то тешких 90-тих). По уласку у стан, подигао је са кауча дебелог длакавог мачора и пољубио га је, на шта сам се ја згрозио. Приметио је моју реакцију и ладно рекао, то је наше дете. Ја сам се само прекрстио и рекао, извини, журим.
Волим и ја животиње али не до перверзије да их љубим и називам децом!
 
Извини али болесно. Имам двоје, сада већ одрасле деце. Од мог детињства, увек је неки пас био у мом окружењу, посебно биглови. Волим их али су за мене увек били оно што и јесу, пси.
То стављање на ниво детата је болесно и уврнуто.
Имам пар случејевас, из мог непосредног окружења, где су људи подигли љубимце на ниво детета. Један од њих је мој друг још од забавишта. Нема децу јер су он и супруга правили каријере, а деца су им била сметња. Зато су обоје мачкари, и то болесни. Једном приликом, позвао ме је код себе у стан (било је то тешких 90-тих). По уласку у стан, подигао је са кауча дебелог длакавог мачора и пољубио га је, на шта сам се ја згрозио. Приметио је моју реакцију и ладно рекао, то је наше дете. Ја сам се само прекрстио и рекао, извини, журим.
Волим и ја животиње али не до перверзије да их љубим и називам децом!
To što je tebi bolesno,ne znači da jeste. Meni je to potpuno u redu. Pas je član porodice. Nismo ludi svi po kući da ne znamo da mi nije pravo dete. Ne budite smešni. I ko ste vi da sudite?
 
Ma, ja im dozvoljavam svašta, trpim kad me grebu dok ne prokrvarim, i kupujem im šta vole... ali to ih ne čini mojom decom.
Stvar je jasna, ljudi koji svoje ljubimce smatraju svojom decom.. malo mnogo degradiraju titulu roditelja.
Starati se o životinji je jedno, pa ili to psi ili mačke, ili šta već, ali starati se o deci je druga stvar.
Nadam se da nikog nisam uvredila, ali je bitno istaći razliku.
Ne glupirati se sa time da su nam životinje deca.
Slažem se i mislim isto tako da se time životinja ne postavlja na viši nivo nego dete i čovek na niži u Švajcarskoj mi jedna komšinica živi i tamo svako kaže da mu je životinja dete ljudi vodu kerove na posao sa sobom a decu ne smeju da se razumemo verujem da ni detetu ni keru nije mesto na poslu ali bilo bi lepše da dete možeš da vodiš na posao nego kera i ako je dete vaspitano bilo bi lakše roditeljima da vodu na posao nego da plaćaju obdaništa. Gde vodi ta titula roditelja dana kerovima? Kera ubiješ kad je star ili bolestan i sada u Švajcarskoj to rade i sa ljudima i time nismo pomogli životinjama da imaju više prava nego ljudima da imaju manje postali smo potrošna roba nešto šta se baci kad se potroši
 
To što je tebi bolesno,ne znači da jeste. Meni je to potpuno u redu. Pas je član porodice. Nismo ludi svi po kući da ne znamo da mi nije pravo dete. Ne budite smešni. I ko ste vi da sudite?
Члан породице? Па јел онда и муве спадају у чланове породице, и оне живе са вама?
 
Znaš, degradiramo roditelje koji su ma i kakvi roditelji.
Titula ''roditelj'' ide onima koji se staraju o svojoj deci.
Imaš ljubimca i voliš ga? Nisi roditelj i tačka!
Nešto ne vidim da sam nekoga degradirala ili uvrijedila? To kako ja nazivam svog ljubimca je moja stvar. Jednu stvar sam sigurna, a to je da o njoj vodim računa više nego pojedini roditelji o djeci ali to je druga tema.
 
Misljenja sam da kucni ljubimci jesu kao clanovi porodice, ali ne u smislu da na njih treba da gledamo kao na nasu decu, nego u smislu da oni imaju svoj poseban identitet i mesto u toj porodici. Mislim da ih treba paziti i voleti onakve kakvi jesu, a ne zbog ljubavi prema njima praviti od njih nesto sto realno nisu. I ta ljubav prema njima mi vise dodje kao poseban oblik ljubavi ili mozda kao prijateljska i uciteljska (koja i te kako moze da bude velika i iskrena) nego kao roditeljska (koja ipak po meni treba da ostane rezervisana za decu).
 

Back
Top