...znaš prijatelju , zaista mislim da ljubav koja zaposedne čoveka ne može ništa osim da voli...sve one "ljubavi" , koje su ponekad izvan ovih stanja, pa tako stgnu i do azaborava ili pak mržnje / osvete / ubistva , lažne su do ludila...to je delo sujete , ega - psihopatije i konačno totalnog ludila...prava ljubav ( da tako kažem ) , koja je rođena u čistom umu , i kad je život na neki način odbaci i krene drugim putevima , uvek ostane takva kao na svom početku....ona uvek svog nosioca / roditelja / tvorca oplemenjuje i uzdiže ---čak i u samrtnom času....ne idealizujem sebe ...svako u ljubavi imao je padove i uspone ( da tako kažem )...ali kad se vratim da stvar sebi razjasnim , onda kad god se uhvatim za te ljubavi koje u meni blistaju , nekako i ja zračim , prepun sam životne energije...zahvaljujući tome , počeo sam da krotim sujetu , ego i sve ostalo što ide uz to...