ZA SVAKI KORAK POSTOJI RAZLOG...
Srele su se jednom u čudnim okolnostima, i vremenom postale bliske...Ipak, lebdela je izmedju njih neka čudna praznina, okeani nedorečenosti i sumnja u pogledima. Oprez , nelagodnost i nagli krah nečega što je samo ličilo na prijateljstvo.Valjda je tako trebalo biti...
I onda...dug period ćutanja. Potpuna tišina izmedju njih, i misli u agoniji...Da li je baš moralo tako ?
Razum i srce u preplitanju ...Kojim pravcem krenuti...Kažu, najbolje je izmirenje oba - gotovo nirvana kada uskladiš promisao i zrnce razuma koje kroz savest opominje kuda poći.Iznad svega Vera, Ljubav i Nada ...
I jednom...tek tako...kao da se ništa iskidalo nije, srele su se drugačije i nove...a opet one stare.
I nije se iskidalo ništa...samo su putanje kojima su hodale bile zamršene i vezane u čvor. Zato su bile jedna na istočnoj, druga na zapadnoj strani. Nije važno koja je prva krenula da odmotava čvor, niti kada se trgla i probudila ona druga...
Tek pronašle su se ponovo na raskršću izmedju zaborava i prosvetljenja.
Vreme je lagano pretvaralo sve sumnje u potvrde...a Vera , Ljubav i Nada su u njihovim srcima pustile korenje...
Daljina koja ih je delila, postala je put prepoznavanja i spoznaje. Kao dve zvezde iskre u Tami...
Pod mesečevom senkom šapuću istim ritmom...i čuju jedna drugu i kad ih ćutanja odvuku u samoće...
Najda M.
Srele su se jednom u čudnim okolnostima, i vremenom postale bliske...Ipak, lebdela je izmedju njih neka čudna praznina, okeani nedorečenosti i sumnja u pogledima. Oprez , nelagodnost i nagli krah nečega što je samo ličilo na prijateljstvo.Valjda je tako trebalo biti...
I onda...dug period ćutanja. Potpuna tišina izmedju njih, i misli u agoniji...Da li je baš moralo tako ?
Razum i srce u preplitanju ...Kojim pravcem krenuti...Kažu, najbolje je izmirenje oba - gotovo nirvana kada uskladiš promisao i zrnce razuma koje kroz savest opominje kuda poći.Iznad svega Vera, Ljubav i Nada ...
I jednom...tek tako...kao da se ništa iskidalo nije, srele su se drugačije i nove...a opet one stare.
I nije se iskidalo ništa...samo su putanje kojima su hodale bile zamršene i vezane u čvor. Zato su bile jedna na istočnoj, druga na zapadnoj strani. Nije važno koja je prva krenula da odmotava čvor, niti kada se trgla i probudila ona druga...
Tek pronašle su se ponovo na raskršću izmedju zaborava i prosvetljenja.
Vreme je lagano pretvaralo sve sumnje u potvrde...a Vera , Ljubav i Nada su u njihovim srcima pustile korenje...
Daljina koja ih je delila, postala je put prepoznavanja i spoznaje. Kao dve zvezde iskre u Tami...
Pod mesečevom senkom šapuću istim ritmom...i čuju jedna drugu i kad ih ćutanja odvuku u samoće...
Najda M.