Slična sam vetrovima.
Za tren uzdrmam oblake,
pokrenem kišu i gromove.
Nije da se ljutim,
nego svojeglavo,poput deteta,
bes rasipam hirovima,
dok tugu u sumraku slutim.
Umorna sam od plača.
Borim se tragajući za snovima,
diljem beskraja magičnog sveta.
Neizvesnosti me guše.
Al' volim izazove.
Pod opsadom jave,
zgrčenog uma, u okovima
a mogu biti jača.
I na pamet mi ne pada
da suzama izlivenim iz duše,
nagoveštaj zore duginih boja pomutim.
Najda M.