ČUDO
Poljanama izgubljenih nadanja
vetar raznosi snove.
Kao paperje lebde izmedju juče i sutra
molitve neizgovorene,
skrivene u tajni ispovesti.
Mesečarim na prstima
kao balerina u poslednjem činu
bajke o sreći.
U srebrnom prahu ostavljam stope
kao putokaz do srca.
Šta čekaš u toj nedodjiji ?
Kreni za snom.
Hladno je da hodaš nezaštićen i sam
kroz ledine i vetrometine.
Kao til duša moja zaštitiće te mekoćom.
Zaspaćeš u naručju
opčinjen pesmom drugačijom od svih arija.
I saznati nećeš nikada šta se zaista zbilo
u noći što miriše na mene.
U prahu neprolaznosti
gubi se trag mojih stopala
što skliznuše niz tvoja bedra.
Kad zora bela osvane,
u maglama će ti mahati sena moja.
Ja ću već biti daleko.
Nedokučiva i nestvarna.
Osstaje eho mog glasa
da te podseti kako i bez krila leteti možeš
u svetu iznenadjenja.
Oslušni vetrove...čućeš poznati refren...
prepusti se...
Možda dodirneš tren jave i shvatiš
da negde u vremenu čekanja
zaista postojim kao svetlost tvoje tame.
Najda M.
Poljanama izgubljenih nadanja
vetar raznosi snove.
Kao paperje lebde izmedju juče i sutra
molitve neizgovorene,
skrivene u tajni ispovesti.
Mesečarim na prstima
kao balerina u poslednjem činu
bajke o sreći.
U srebrnom prahu ostavljam stope
kao putokaz do srca.
Šta čekaš u toj nedodjiji ?
Kreni za snom.
Hladno je da hodaš nezaštićen i sam
kroz ledine i vetrometine.
Kao til duša moja zaštitiće te mekoćom.
Zaspaćeš u naručju
opčinjen pesmom drugačijom od svih arija.
I saznati nećeš nikada šta se zaista zbilo
u noći što miriše na mene.
U prahu neprolaznosti
gubi se trag mojih stopala
što skliznuše niz tvoja bedra.
Kad zora bela osvane,
u maglama će ti mahati sena moja.
Ja ću već biti daleko.
Nedokučiva i nestvarna.
Osstaje eho mog glasa
da te podseti kako i bez krila leteti možeš
u svetu iznenadjenja.
Oslušni vetrove...čućeš poznati refren...
prepusti se...
Možda dodirneš tren jave i shvatiš
da negde u vremenu čekanja
zaista postojim kao svetlost tvoje tame.
Najda M.
