Pustite da prospem misli
kroz pahulje,
suze kroz ledene kristale
januarske noći.
Zamirišem na vetar sa Dunava,
uhvatim paperjaste snove
pod mesečevom srmom,
jer na tom čarobnom putu iluzija,
ništa ne boli...
Šta je jedna košava,
u moru tuge duboke,
kad se u čekanje pretvoriš sva,
a znaš da neće doći...
Najda M.
kroz pahulje,
suze kroz ledene kristale
januarske noći.
Zamirišem na vetar sa Dunava,
uhvatim paperjaste snove
pod mesečevom srmom,
jer na tom čarobnom putu iluzija,
ništa ne boli...
Šta je jedna košava,
u moru tuge duboke,
kad se u čekanje pretvoriš sva,
a znaš da neće doći...
Najda M.