Шкотска је у фази развлачења, док је Северна Ирска од које се очекивало да покрене домино ефекат замрла по том питању.
Тек када се отвори Велс можемо да говоримо о њиховом дворишту што се тиче Енглеза наравно.
Ne bih uopšte rekao da je u fazi razvlačenja, iz prostog razloga što je Bregzit dodatno polarizovao Škote i Engleze po nacionalnoj osnovi.
Ne samo što je referendum doveo do nacionalne polarizacije u Ujedinjenom Kraljevstvu, no je još bitnije podvući da su se Škoti
našli na poraženoj strani, jer su Škoti u vrlo jasno većinskoj meri opredeljeni za EU, za razliku od Engleza. Treba videti u kom će se smeru razvijati stvari u narednih par godina, ali moje je mišljenje da će ovo svakako uticati pozitivno (već postoje indikacije da su tom smeru kreću stvari, jer je škotski premijer nagovestio održavanje novog referenduma za nezavisnost u skorijoj, a ne daljoj budućnosti) na škotski separatizam, posebno ukoliko će biti stvoren nekakav osećaj povratka pod londonsku čizmu, odnosno ne bude zaista došlo do određenih uvećanja ingerencija škotske autonomije koji su u vreme referenduma pre nekoliko godina bili i obećavani. Tako da uopšte ne bih rekao da se tu radi o ikakvom razvlačenju, krajnji ishod po pitanju Velike Britanije i Evropske Unije će definitivno odrediti u kom smeru će se stvari razvijati. Malo smo ovde razvukli jer govorimo o stvarima koje su više pitanje za PDF Politiku, ali mišljenja sam da ukoliko Britanci napuste EU u punom formatu možemo govoriti i o određenim strateškim interesima EU u secesiji Škota.
Ideja o odvajanju Severne Irske je odavno bila zamrla, a to nema nikakve veze sa ovim događajima, već sa činjenicom da je etnokonfesionalno malčice složena teritorija oko koje postoji drugačiji vid sukoba za razliku od Škotske. U Severnoj Irskoj, on nije samo političko pitanje, već mnogo više identitetsko, ili ako hoćeš, nacionalno. Prema popisu stanovništva, anglikanci, koji gaje britanski nacionalni identitet i sačinjavaju centralnu srž unionističke ideje, sačinjavaju manje od 14 odsto stanovništva. U pitanju je zajednica koja je sve manje brojna i koja je nekada imala duplo veći udeo. Rimokatolici,
pravi Irci ako hoćeš, zajednica su sa najvećim demografskim rastom i trenutno uopšteno i natalitetom, zauzimajući oko 41 posto stanovništva cele zemlje. Posebno kada se uporede popisi stanovništva 2001. i 2011. godine, može se videti da je broj katolika porastao za šezdesetak hiljada, dok je broj glavnih protestantskih zajednica opao za više od deset hiljada. Dakle, tu se radi o jednoj demografskoj igri koja će se razvijati u toku naredne decenije, jer su u jednom trenutku separatisti shvatili da dobijaju bitku svakako na duže staze i da je, zato, za sada potrebno da prostiš više provoditi vremena u krevetu i starati se o deci, nego uzimati puške ili slati kojekakve zahteve ili organizovati proteste. Baš je to, mislim, suprotna određena tendencija u odnosu na Kataloniju, gde su se oni odlučili da krenu putem JPS zbog toga što secesionistički pokret zamire, dok u Severnoj Irskoj nije toliko jak trenutno ali je u fazi sve većeg rasta.
Dodao bih samo da je i Bregzit ostavio slične posledice po pitanju polarizacije stanovništva u Severnoj Irskoj kakve je i u Škotskoj.