
Kaplja
Kad kaplja kiše iz oblaka kanu,
beskrajnost mora zbuni je i ganu:
"Zar sam ja", reče,"spram tog mora išta?
Ono je svuda, ja sam u njem ništa!"
Kad sitna vidje svoje ništavilo,
školjka je primi radosno u krilo;
Pod negom neba u sedefu osta
dok sjajan biser za krunu ne posta.
Tako kap stiže gde se presto diže,
da bude išta spusti se do ništa.