KAO USNE

Mećavom laži zatrpan
u senci duge sačuvan
jutarnju zvezdu
pogledom grlim
koju noćima sanjam.

Rodilo mračno nebo
svitaca blještavih jato
u oko mi se uselili
i blistaju se u treptajima
koje noćima tražim.

Obgrlili me oblaci
mekani,pamučni,beli
prislonili se na obraz
i šapuću kao usne,mirisne
koje noćima želim.

Sa korenom iščupano
drvo povilo grane
i miluje lišćem vetar
što duva i srce hladi
koje ja više nemam.


Jovan Genevajn-JovGen "KAO USNE" 11.06.2014. God.
 

Back
Top