Nekada nam ćutnje dodju
kao tovari kamenja
kao pečati po inatima
koji se migolje i bi da kvocaju
pa usporeno lakonogo lebdimo
nad jadom koji to nije
nad kišom koja sebe oplakuje
nad nemoći što ne bi da se pokaže
nekim ogledalom ranjivosti i osame
kao livade pokošene pune jauka trava
kao žal za mlados' koja to nije a cvili.
Nekada nam ćutnje dodju
kao pečati po inatima
tragovi presahlih želja i
neuspelih pokušaja
sve nemi šamari
za osvešćenje.
(posvećeno LjiljiMMM, jer nije moglo da bude ostavljeno u blogu o njenoj stisnitoj suzi u preletu izmedju dve misli o životu)kao tovari kamenja
kao pečati po inatima
koji se migolje i bi da kvocaju
pa usporeno lakonogo lebdimo
nad jadom koji to nije
nad kišom koja sebe oplakuje
nad nemoći što ne bi da se pokaže
nekim ogledalom ranjivosti i osame
kao livade pokošene pune jauka trava
kao žal za mlados' koja to nije a cvili.
Nekada nam ćutnje dodju
kao pečati po inatima
tragovi presahlih želja i
neuspelih pokušaja
sve nemi šamari
za osvešćenje.