KAO JESEN

Uhvatim zrak sunca
pogledom
prošetam obalom iz sna
ukradenom
zagrljaju poklonim oko
osmehom
obojim bez-lisnu šumu
purpurom
ogrnuta zovem snegove
oblakom
milujem nebom tvoj lik
oslikanom
željom u zalasku zvezda
jutarnjom
pesmom budim i hvatam
danom
beležim treptaj kao da jeste
slikom
sačuvam nanizanu nisku
biserom.
 
I opet....dan za danom
jutrom sa bisernom mišlju ustanem
što na žute dunje miriše
i celog dana tim jesenjim zlatom odiše
istom onom što u san me otprati
istom onom u kojoj lik tvoj
trenom mi san uhodi

:heart:
 
oblakom
milujem nebom tvoj lik


Bila je jesen
sladunjava i kolebljiva
jedna jesen na izmaku
jedno srce na rastanku
nikad zaboravljeno...

ps Stigla je tzv jesen...tj poče padati žuto lišće....
 
...neću da modiljanišeš
hoću da sbiješ
u kuglu
ne volim izdužene slike
a Tamišarka
onako ravnišarski
hoće od_prilike...
...pa dobro
neka i tako redja
jer njen prijatelj
ni u studenima
Tamišu njenom
ne okreće ledja...
jer ne smije
od Tami
ništa se ne krije...:lol:
 
faraonn;bt245786:
...neću da modiljanišeš
hoću da sbiješ
u kuglu
ne volim izdužene slike
a Tamišarka
onako ravnišarski
hoće od_prilike...
...pa dobro
neka i tako redja
jer njen prijatelj
ni u studenima
Tamišu njenom
ne okreće ledja...
jer ne smije
od Tami
ništa se ne krije...:lol:

Sve je u jednom istom krugu boja
tek nijanse remete tišinu...
 

Back
Top