Kao grom iz vedra neba...

Poput groma iz vedra neba, pogledao sam i bila ispred mene poput fantazije, neke fatamorgana, pokazala si me sat znaci ljubav, blazenstvo.................. Poput nekakvog andjela pomilovala si moje lice ogrubelo od zlosutnih vetrova i i nemilosrdnog sunca koje je przilo jace nego Jame pakla, pustinje Gobi................ Da ti si mi dala vode, te tecnosti koja je uslov zivota, sa tvojh krvavo modrih usana.............. boze taj prizor neda se opisati recima covecijm, mozda cinim i smrtni greh sto sam se usudio i da pokusam da ga prepricam............uzela si me u narucje, nisi govorila nista, ali sam razumeo sta tvoje oci, oci od predivnog crnog onix-a, su mi govorile......... Osetio sam kako me bol, slabost i ocaj napustaju...................osecao sam se neverovatno sigurno poput malog deteta u narucju majke....... Osetio sam kako mi krv kola ponovo venama, kako se budim iz bunila............. Spasila si me, i nestala poput plamena svece na vetru ....................:heart::heart:
 

Back
Top