Kamil Klodel - nesrećna vajarka

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.205
Camille-Claudel-working-on-her-Vertumnus-and-Pomona-marble-group-detail-1903.jpg

Vajarka u svom ateljeu

Kamil Klodel (1864-1943) bila je francuska vajarka i slikarka. Ona je bila saradnica, muza i ljubavnica Ogista Rodena. Njen brat je pesnik Pol Klodel.
Dela su joj ekspresivna i romantičarska po duhu, bliska simbolizmu, a pomalo i Art nuvou po korišćenju fluidnih talasastih formi.

Godine 1882. vajar Ogist Roden pristao je da poducava malu grupu mladih studenata od kojih je jedna bila sedamnaestogodišnja Kamil Klodel.
Ogist i Kamila su se zaljubili gotovo na prvi pogled.
U roku od nekoliko godina, međutim, izgleda da ju je Rodin iscrpio, zahtevajući svo njeno vreme i energiju u svojoj službi.
Do trenutka kada je prekinula vezu, oko 1893. godine, pokušavala je da pobegne od Rodenovog ogromnog uticaja i da se posveti isključivo sopstvenoj umetnosti.
Nekako u isto vreme posle raskida sa Rodenom Kamil je počela da se zanemaruje, pokazivala je znake paranoje i postajala sve više introvertna.
Počela je da vaja svoje sklupture u stanju euforije, a zatim ih je uništava kada je depresivna.
Tada je njen brat, pesnik i diplomata Pol Klodel, zapečatio njenu sudbinu, odvodeći je u ludnicu.Ostala je zatvorena 30 godina, sve do svoje smrti 1943.
Nije joj bilo dozvoljeno da se bavi umetnošću, a kada su psihijatri osoblja hteli da je puste u porodično starateljstvo, njena majka je odbila da čuje za to.

Skulpture Kamil Klodel danas se nalaze u Rodenovom muzeju i Orseju u Parizu, Kortol institutu umetnosti u Londonu, Nacionalnom muzeju žena u Vašingtonu, Filadelfijskom muzeju umetnosti i drugde.

Roden je govoreći o Klodel rekao: „Pokazao sam joj gde da pronađe zlato, ali zlato koje pronalazi zaista je samo njeno.” Oktav Mirbo ju je okarakterisao kao najinteligentniju ženu svog vremena, ali sa diskriminatornim stavom: „Jasno je da je genijalna, ali bi muškarac bio mnogo genijalniji.” Njena burna ljubavna povest poslužila je Henriku Ibsenu za dramu Kada se mi mrtvi probudimo (1899). Prva retrospektiva njenih dela bila je u Rodenovom muzeju 1951.[4] Ipak, njeno delo je bilo slabo poznato sve do 1980.kada se pojavila njena biografija i film o njoj u kojem su glavne uloge igrali Izabela Ađani i Žerar Depardje.
 

Back
Top