- Poruka
- 388.205
Jednog proleća Enej, kralj Kalidona u Etoliji, prineo je za žrtvu prve plodove svim bogovima, ali je slučajno izostavio Artemidu (boginju lova). Ljuta zbog te uvrede Artemida je poslala vepra ogromne snage i veličine da pohara kalidonsku zemlju, ubije mu zemljoradnike i pogazi žitna polja.
Meleagar, sin Enejev, sakupio je borce iz raznih grčkih gradova, koji su krenuli u takozvani “kalidonski lov”. Kad se Meleagar rodio, Mojre (suđenice) predvidele su da će on živeti samo dotle dok sasvim ne sagori cepanica koja je gorela na porodičnom ognjištu.
U lovu na kalidonskog vepra, koji je trajao šest dana, učestvovali su gotovo svi veliki grčki junaci, a među njima i jedna žena, čuvena lovkinja Atalanta, u koju se Meleagar odmah zaljubio.Kada su vepra isterali iz močvare oko koje su rasle vrbe, vepar iskoči velikom brzinom i usmrti dva lovca a jednog obogalji, naterajući mladog Nestora, da se uspuže uz drvo. Jason i nekoliko drugih lovaca baciše se kopljma na vepra, ali su loše gađali i jedino je Ifikle uspeo vepru da okrzne plećku. Tada hrabro krenuše napred Telamon i Pelej svojim kopljima, ali se Telamon spotače o koren jednog drveta i dok ga je Pelej pridizao, vepar ih ugleda i napadne. Atalanta odapne strelu, i ona se zari vepru iza uva, ali vepar odjuri dalje...
Ankej je potegao na vepra dvoseklu sekiru, ali je svojim samohvalisanjem dao vepru vremena da ga napadne. Vepar je rogovima probo Ankejeve slabine i junak se sruši i pade u veliku baru vlastite krvi. Amfijaraj je uspeo da oslepi vepra svojom strelom, ali vepar pojuri na Tezeja, čije je koplje letelo bez cilja. Meleagar takođe baci svoje koplje i zabode ga vepru u desni bok, a zatim, dok se vepar valjao u bolovima pokušavajući da strgne koplje, zabi mu mač duboko ispod leve plećke pravo u srce. Vepar najzad pade mrtav.Meleagar ga je smesta odrao i odneo kožu Atalanti govoreći: ”Ti si ga prva ranila, i da smo se mi ostali maknuli životinje, ona bi ubrzo pala pod tvojim strelama”.
Njegovi ujaci se duboko uvrediše. Stariji, Pleksip, počne da se svađa sa Meleagarom. On je tvrdio da Meleagar ima pravo na kožu, a ako je neće, nju treba dati njemu samom, i tvrdio je da je prvi vepra ranio Ifikle, a ne Atalanta.Artemida je tada izazvala sukob između Etolaca i Kureta oko toga kome će pripasti trofej - veprova glava i koža.
Etolci su s uspehom potiskivali Kurete, ali kada je Meleagar ubio svog ujaka, brata svoje majke Alteje, Alteja je pozvala Persefonu (boginju podzemnog sveta) Erinije (boginje osvete i prokletstva) da njenog sina kazne smrću. Meleagar se tada povukao iz borbe, a Kureti su ozbiljno zapretili Kalidonu. Meleagar se tek na usrdne molbe svoje supruge Kleopatre vratio u boj. Uspeo je da savlada Kurete, a onda su Erinije uslišile Altejinu molbu. Alteja je tada u gnevu izvukla magičnu cepanicu, koju je prethodno sakrila, a od čijeg je očuvanja zavisio Meleagrov život, i bacila ju je u vatru. Meleagar oseti iznenada kako iznutra izgara i neprijatelj ga bez teškoće pobedi.
Njegove sestre - Gorga, Eurimeda, Dejanira i Melanipa, neutešno su jecale sve dok ih Artemida nije pretvorila u ptice biserke (meleagride) i potom prenela na ostrvo Leros, gde su jednom godišnje oplakivale brata.
"Lov Meleagara i Atalante", ulje na platnu (Peter Paul Rubens, 1920.)
Meleagar, sin Enejev, sakupio je borce iz raznih grčkih gradova, koji su krenuli u takozvani “kalidonski lov”. Kad se Meleagar rodio, Mojre (suđenice) predvidele su da će on živeti samo dotle dok sasvim ne sagori cepanica koja je gorela na porodičnom ognjištu.
U lovu na kalidonskog vepra, koji je trajao šest dana, učestvovali su gotovo svi veliki grčki junaci, a među njima i jedna žena, čuvena lovkinja Atalanta, u koju se Meleagar odmah zaljubio.Kada su vepra isterali iz močvare oko koje su rasle vrbe, vepar iskoči velikom brzinom i usmrti dva lovca a jednog obogalji, naterajući mladog Nestora, da se uspuže uz drvo. Jason i nekoliko drugih lovaca baciše se kopljma na vepra, ali su loše gađali i jedino je Ifikle uspeo vepru da okrzne plećku. Tada hrabro krenuše napred Telamon i Pelej svojim kopljima, ali se Telamon spotače o koren jednog drveta i dok ga je Pelej pridizao, vepar ih ugleda i napadne. Atalanta odapne strelu, i ona se zari vepru iza uva, ali vepar odjuri dalje...
Ankej je potegao na vepra dvoseklu sekiru, ali je svojim samohvalisanjem dao vepru vremena da ga napadne. Vepar je rogovima probo Ankejeve slabine i junak se sruši i pade u veliku baru vlastite krvi. Amfijaraj je uspeo da oslepi vepra svojom strelom, ali vepar pojuri na Tezeja, čije je koplje letelo bez cilja. Meleagar takođe baci svoje koplje i zabode ga vepru u desni bok, a zatim, dok se vepar valjao u bolovima pokušavajući da strgne koplje, zabi mu mač duboko ispod leve plećke pravo u srce. Vepar najzad pade mrtav.Meleagar ga je smesta odrao i odneo kožu Atalanti govoreći: ”Ti si ga prva ranila, i da smo se mi ostali maknuli životinje, ona bi ubrzo pala pod tvojim strelama”.
Njegovi ujaci se duboko uvrediše. Stariji, Pleksip, počne da se svađa sa Meleagarom. On je tvrdio da Meleagar ima pravo na kožu, a ako je neće, nju treba dati njemu samom, i tvrdio je da je prvi vepra ranio Ifikle, a ne Atalanta.Artemida je tada izazvala sukob između Etolaca i Kureta oko toga kome će pripasti trofej - veprova glava i koža.
Etolci su s uspehom potiskivali Kurete, ali kada je Meleagar ubio svog ujaka, brata svoje majke Alteje, Alteja je pozvala Persefonu (boginju podzemnog sveta) Erinije (boginje osvete i prokletstva) da njenog sina kazne smrću. Meleagar se tada povukao iz borbe, a Kureti su ozbiljno zapretili Kalidonu. Meleagar se tek na usrdne molbe svoje supruge Kleopatre vratio u boj. Uspeo je da savlada Kurete, a onda su Erinije uslišile Altejinu molbu. Alteja je tada u gnevu izvukla magičnu cepanicu, koju je prethodno sakrila, a od čijeg je očuvanja zavisio Meleagrov život, i bacila ju je u vatru. Meleagar oseti iznenada kako iznutra izgara i neprijatelj ga bez teškoće pobedi.
Njegove sestre - Gorga, Eurimeda, Dejanira i Melanipa, neutešno su jecale sve dok ih Artemida nije pretvorila u ptice biserke (meleagride) i potom prenela na ostrvo Leros, gde su jednom godišnje oplakivale brata.
"Lov Meleagara i Atalante", ulje na platnu (Peter Paul Rubens, 1920.)