
"Uvek sam se pitala kako je moguce da naizgled “mrtve” stvari koje
nas okruzuju u nasem zivotu poseduju toliko zivotnih energija,
toliko bezimenih neispricanih prica.Toliko topline i skoro magicnu moc
da te oplemene da probude i ozive osecanja kojih nismo svesni –
zapise nasih predaka.
Kolika je to snaga 'ognjista ili stare petrolejke' kada se uspesno nosi sa
neonskim osvetlenjem,kompjuterima,pronalascima 21.veka?
Sedim na obali ,uzivam u krajoliku i plesu suncanih traka po namreshkanoj vodi..
U osnovi stvaralackog cina i postupka , u samom njenom epicentru bude mi strast.
Strast kao stvaralacki cin i strast kao potentni radjajuci princip
.A imenica strast dolazi od glagola stradati.
Pa,zato kada se kaze da neko nekog bezstrasno voli ,to znaci da ga voli
bez spremnosti da strada za njega.
Pa cak kad se setimo prvih dodira u erotskoj strasti mi se prisetimo premiranja
koje lici stradanju,ali to stradanje ,ta strast je dakle stvorenje neceg novog.
Zar u takvom strasnom cinu se ne zarumene,(u mojim apstrakcijama),falusoidni predeli
mikro kosmosa zene ,a i cele vasione.
Zar se u takvoj strasti jabuka ne uranja u vrtlog prostora u spiralama
i talog vremena pored piramida.I zar tom istom strascu,
čičak kao kakav mocni ratnik
ne razara kamen i u tom stradanju ne vaskrsava ga u svoje bestidne
i fascinantne bodlje?"
Milujem jagodicama prstiju..nezno..poput lahora..sve svoje pritajene ljubavi
kroz konstrukcije stvarnosti vodjene igrokazom svetlosti
pretocene u svoju decu..slike..sto poput mlaza peska opominje na prolaznost..
poput kaleidoskopa..igre staklića na suncu u kreaciji i skladu nezaborava.
