KALEIDOSPKOP

  • Začetnik teme Začetnik teme Tol
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
2l94ozq.jpg


"Uvek sam se pitala kako je moguce da naizgled “mrtve” stvari koje
nas okruzuju u nasem zivotu poseduju toliko zivotnih energija,
toliko bezimenih neispricanih prica.Toliko topline i skoro magicnu moc
da te oplemene da probude i ozive osecanja kojih nismo svesni –
zapise nasih predaka.
Kolika je to snaga 'ognjista ili stare petrolejke' kada se uspesno nosi sa
neonskim osvetlenjem,kompjuterima,pronalascima 21.veka?

Sedim na obali ,uzivam u krajoliku i plesu suncanih traka po namreshkanoj vodi..

U osnovi stvaralackog cina i postupka , u samom njenom epicentru bude mi strast.
Strast kao stvaralacki cin i strast kao potentni radjajuci princip
.A imenica strast dolazi od glagola stradati.
Pa,zato kada se kaze da neko nekog bezstrasno voli ,to znaci da ga voli
bez spremnosti da strada za njega.
Pa cak kad se setimo prvih dodira u erotskoj strasti mi se prisetimo premiranja
koje lici stradanju,ali to stradanje ,ta strast je dakle stvorenje neceg novog.
Zar u takvom strasnom cinu se ne zarumene,(u mojim apstrakcijama),falusoidni predeli
mikro kosmosa zene ,a i cele vasione.
Zar se u takvoj strasti jabuka ne uranja u vrtlog prostora u spiralama
i talog vremena pored piramida.I zar tom istom strascu,
čičak kao kakav mocni ratnik
ne razara kamen i u tom stradanju ne vaskrsava ga u svoje bestidne
i fascinantne bodlje?"
Milujem jagodicama prstiju..nezno..poput lahora..sve svoje pritajene ljubavi
kroz konstrukcije stvarnosti vodjene igrokazom svetlosti
pretocene u svoju decu..slike..sto poput mlaza peska opominje na prolaznost..
poput kaleidoskopa..igre staklića na suncu u kreaciji i skladu nezaborava.
kaleidoskop.jpg
 
Bravo Tol,odlično si prikazala kako nastaju tvoje slike i predstve i dabome sadržaje koje nalaziš u svemu što te okružuje .kao i ono šte te nagoni da im nadješ izraza i izneseš na svetlo dana.:klap::klap::klap:
 
zxy;bt98966:
Bravo Tol,odlično si prikazala kako nastaju tvoje slike i predstve i dabome sadržaje koje nalaziš u svemu što te okružuje .kao i ono šte te nagoni da im nadješ izraza i izneseš na svetlo dana.:klap::klap::klap:

Tako to biva..kada dete dobije dimenziju odraslih...a zadrzi svet gire i mashte za identitet :cmok2:
 
SibirskiTigar;bt99022:
Ja sam vise za ovu erotsku strast. Jes da je Keopsova piramida visoka 142 metra, ako me secanje ne vara ali cak ni u tom broju ne vidim nesto strastveno,znatizeljno da....

eh moj ti..zar nije strast svuda oko nas..poput energije koja ceka nashu pohotu..slast..da je uzmemo..konzumiramo...upijemo..mremo u njoj..i niknemo nekom novom? ;):mrgreen:
 
eh moja ti...sve si u pravu al' jos uvek mi je najdraza erotska i ne sporim onima koji vide strast u 142 metra Keopsove piramide...razliciti smo zar ne?...a sto se tice tog umiranja kako rece onaj glumac iz serije "nesto mi se gadi da umrem"
 
SibirskiTigar;bt99029:
eh moja ti...sve si u pravu al' jos uvek mi je najdraza erotska i ne sporim onima koji vide strast u 142 metra Keopsove piramide...razliciti smo zar ne?...a sto se tice tog umiranja kako rece onaj glumac iz serije "nesto mi se gadi da umrem"
eh, moj ti ;)
kazesh "strast u 142 metara piramide"... posmatraci videce ono sta zele.Neki-samo uredno poslagan kamen..i prisilice sebe da to shvate kao soliter koji su gradili 'neki tamo' od gomiletine kamena( al gle cuda-sve po tonu istih dimenzija "laserom' secenih:))-jer ih je mrzelo da se "zaduzuju" i solitere grade po "stranoj " tehnologiji iz drugih galaksija...;)
elem..razlicitost nas obelezava zauvek..neko to suptilnije pristupa svetu..i civilizacijama i oseti zov neke strasti koja ne pulsira povrshinom vec to fikcija biva uposhljena i namece istinu svakog bloka(priče o milionima vretenastih mishica...i oznojanih toplih muzjaka) ugradjenog kao produkt erosa kroz vreme i prostor ;)

sve je stvar mashte..i STA mi to pod erotikom podrazumevamo..i vidimo..nisu to samo atributi bipeda..
vec nacin na koji "taj biped" koristi stvarnost oko sebe sada i ovde..
metaforu 'umiranja'(extaze)..verujem da ne moram opisivati..:mrgreen:
 
"Napiši mi pesmu, mazila se
I nisam znao da li ću umeti
Reči jesu moje igračke
Cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa
I svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim
Ali postoje u nama neke neprevodive dubine
Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči

Ne znam
Napiši mi pesmu molila je
I nisam znao da li ću umeti
Voleo sam je tako lako,
a tako sam teško to znao da pokažem..."


/odlomak/

Balašević "Provincijalka"


Eto,podseti me Kaleidoskop na Djoletove "šarene stakliće"..

Post je odlično napisan...veoma dobar monolog,u kome se i sama prepoznajem,Tol !
 

Back
Top