Gde me nađe?
Iudicio Pylium, genio Socratem, arte Maronem:
Terra tegit, populus maeret, Olympus habet.
/Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umetnosti Vergilije:
Zemlja pokriva, narod tuguje, Olimp ga ima./
Nije džabe Gete pisao u "Vilhelmu Majsteru": "Meni oni (Šekspirovi komadi) izgledaju kao delo nekog nebesnog genija koji je sišao među ljude... Čoveku se čini kao da stoji pred otvorenim strašnim knjigama Sudbine kroz koje vitlaju vihori strašnog života. Svako predosećanje koje sam ikada iskusio u pogledu čovečanstva i njegove sudbine, i koje sam, od detinjstva pa nadalje, gajio u skrivenom kutu svoje duše nalazim ispunjeno i razvijeno u Šekspirovim dramama.
Izgleda kao da je on za nas rešio sve probleme, premda čovek ne može reći da se ovde ili onde nalazi stvarna reč - odgonetka."
Šekspir je odavno prevazišao uske granice jezika i prostora, a i one šire - granice vremena. Gde god mi stavili Hamleta - u Mrdušu Donju, ili Holivud - Hamlet ostaje Hamlet. A sve države su ponešto trule, danas, isto kao i u XVII veku.
Maestro je oslikao univerzalnog čoveka ali ceneći i voleći čak i njegove slabosti i nesavršenosti; čitao je u srcima muškaraca i žena njihova osećanja, skrivene misli... opisao ljudska nadanja, zamke bezazlenosti i one tanane prelaze preko kojih i vrline i poroci skliznu u svoje suprotnosti.
Koje pitanje morala, filozofije, religije nije rešio?
Kog ljubavnika nije nadmašio ljubavlju?
Koja devojka nikada nije bila zaljubljena Julija? ("Idem s tobom, gospodaru moj, i na kraj sveta.")
Koji muškarac nikada nije bio Otelo, zaslepljen "zelenookim Čudovištem što se smeje žrtvi" ?
Koji državnik danas nije Makbet? ("Hoće li s tih ruku sprati ovu krv Neptunov sav okean neizmerni"?)
Jer:
"Prostrana svetska pozornica pruža
Prizora tužnih više nego gluma
U kojoj mi se pojavljujemo." (
Kako vam drago)
Weis, sve se menja ali čovek suštinski ostaje isti.