Kako ste je zaprosili ? (ili kako ste bili zaproseni?)

Mi smo imali citav spektakl...ona je imala epitet izbeglice, a ja tatin sin sa stanom u centru grada...roditelji ni da cuju...tek,svadbi je prisustvovalo nas sest: kume (dve, moja i njena), drug sa foto-aparatom i njegova devojka....crkva Sv.Marka, onako velika, pita pop: gde su svatovi?
Ja mu kazem: oce, to sto vidis to su svi svatovi koji nam trebaju...vencavaj!

:zcepanje:
pa bitni ste vas dvoje,a svatovi bi tu bili cista formalnost
 
Ja jos nisam zaprosena...
Ali ima jedna prica koja mi se mnogo svidja, kevina prijateljica je tako zaprosena pre mnogo godina, skoro dvadeset ...
On je bio navijac, jedan od ministra, a ona fino dete koje nikada nije islo na utakmice. Danima se pravio pakt sa njenom drugaricom da ova pocne da prodaje pricu kako joj se svidja drug njenog decka i da je natera da zbog njega odu na stadion. Na poluvremenu su je sa nekom glupom pricom odvukli na zapad, a onda je sever onim velikim belim kvadratima ispisao ,,Marina, udaj se za mene. Mirko" uz skandiranje ,,Reci da!"...Kada je rekla ,,Da" i kada su se poljubili sever je poceo da peva njihovu pesmu...
Ovo je najlepsa prosidba za koju sam ja cula...najezim se kada zamislim <3
 
Mrzim pecanje. On zapeo da me vodi na pecanje, kaze pricaces o tome ceo zivot... Ma da:hahaha:
Usred rostilja ja rekoh sebi, ajd da vidim sta ima na njegovoj udici. Pocinjem da vucem kad on, sacekaj da ti pokazem kako se to radi.
Izvucem i vidim nema nista...Joj bre ti i tvoje pecanje, pa nikad nista ne uvatis...Ups, pa ja upecala verenicki prste!!! E onda je kleknuo i odrecitovao nesto, al naravno nista nisam cula, zaslepljena prstenom.
EEEE...sreci mi nije bilo kraja jer stvarno nisam ocekivala:cmok:
 
uf sve price su divne :sad2::heart:

al moram priznati ona prva s kinder jajetom me je oborila :D , veliki sam fan kinder jajeta pa sam pristrasna
12.gif
, a i dodatne poene nosi to sto ju je muskarac ispricao, zasto muskarci cute, ajde ispricajte vasu pricu :cool:
 
Moja priča nešto slična Vandinoj, ali ipak nije ista.

Počeli smo da se zabavljamo na fakultetu. To je krenulo ovako: Ja brucoš, tek upisla faks (1985.), a on druga godina. Bio tu i jedan drug, i obojca zaintersovani za mene. Pa tako jednog dana sedimo mi u klubu na fakultetu, a oni se takmičili u recitovanju "Mostarskih kiša" Pere Zubca, naizmenično svak' po strofu. Meni se nekako više svidelo recitovanje moj današnjeg mužića, te se počeh sa njim zabavljati.;)
I tako se mi zabavljasmo skoro dve pune godine, kad meni nešto došlo da ga pitam za njegove namere u vezi nas, i onako spontano kažem: ako nećeš da me ženiš, da ja na vreme potražim nekog drugog, a ne da se zabavljamo tako u nedogled, jer godine prolaze. Na to će on meni: važi, ti daj uslov za treću godinu, a ja tebi kupujem verenički prsten.

Ja naravno dam uslov za treću, a on nije imao kud, neog kad su moj roditelji gastarbajteri došli za naredni vaskrs u Beograd, on kupi cveće i dođe do nas, Preda buket mojoj mami i kaže: Mi smo se dogovorili, ali ipak da pitamo i Vas. Venčali smo se u jesen te 1988. godine u Opštini, a u junu naredne godine i u crkvi i tada pravili i svadbu.
I eto nas još uvek zajedno, dodoše u proširenom sastavu sa dve kćeri i jednim sinom.
 
Moja priča nešto slična Vandinoj, ali ipak nije ista.

Počeli smo da se zabavljamo na fakultetu. To je krenulo ovako: Ja brucoš, tek upisla faks (1985.), a on druga godina. Bio tu i jedan drug, i obojca zaintersovani za mene. Pa tako jednog dana sedimo mi u klubu na fakultetu, a oni se takmičili u recitovanju "Mostarskih kiša" Pere Zubca, naizmenično svak' po strofu. Meni se nekako više svidelo recitovanje moj današnjeg mužića, te se počeh sa njim zabavljati.;)
I tako se mi zabavljasmo skoro dve pune godine, kad meni nešto došlo da ga pitam za njegove namere u vezi nas, i onako spontano kažem: ako nećeš da me ženiš, da ja na vreme potražim nekog drugog, a ne da se zabavljamo tako u nedogled, jer godine prolaze. Na to će on meni: važi, ti daj uslov za treću godinu, a ja tebi kupujem verenički prsten.

Ja naravno dam uslov za treću, a on nije imao kud, neog kad su moj roditelji gastarbajteri došli za naredni vaskrs u Beograd, on kupi cveće i dođe do nas, Preda buket mojoj mami i kaže: Mi smo se dogovorili, ali ipak da pitamo i Vas. Venčali smo se u jesen te 1988. godine u Opštini, a u junu naredne godine i u crkvi i tada pravili i svadbu.
I eto nas još uvek zajedno, dodoše u proširenom sastavu sa dve kćeri i jednim sinom.

Баш је лепа прича... :heart:
А сад иди на ону другу тему, и јави да и ти упадаш у статистичку грешку, јер се то не може у Србији догодити. :rtfm: Да неко заврши факс на време, уда се, добије децу и живи и даље. Не, не..нешто си омашила, преиспитај се још једном... :mrgreen:
 
prvi put me je zaprosio dok smo jos bili drugovi, u jednom nastupu pijanstva:
-Nemoj nista reci, ali ja bih tebe sad ozenio samo da ti hoces....

Drugi put me je zaprosio nakon vise od godinu dana zabavljanja.Sjedili smo kod mene kuci i neka tema je bila o braku.Otisao je kuci i stigla mi je poruka u kojoj je (izmedju ostalog) pisalo:

Hoces li da se udas za mene? o ----> prsten
 
Nasa prica nije toliko romanticna kao pomenute
Kada smo shvatili da hocemo da zivimo zajedno i u braku, on me je pitao: Da li bi ti radi mene presla da zivis u drugi grad da budemo zajedno? Ja sam tad imala 19 godina, tek upisala fakultet, moji se jako protivili vezi jer su videli da smo ozbiljno vezani i zaljubljeni jer smo po ceo dan bili zajedno, i ja rekla DA.
On kaze - ajde da se verimo tako sto cemo da razmenimo amajlije koje smo oboje imali, neke stvarcice koje smo nosili za srecu - i ja naravno pristanem, i tako se i verimo.
Posle je sve islo po protokolu....i mamo cerku, a hvala Bogu trajemo i posle 10 godina
 
Meni se ispunio san :) zabavljali smo se 6 meseci kada smo otišli za Novu godinu u Rim, dočekali smo Novu godinu na trgu kod jedne velike jelke. Tačno u ponoć, on je kleknuo i izvadio kutijicu, a ja sam ga izbezumljeno gledala, oko nas hiljade ljudi a ja sam videla samo njega...i počela da plačem, on je krenuo sa rečenicom: da li bi želela...i mi mislimo da je on nije ni završio a ja sam klimala glavom i rekla da i zagrlila ga (i dalje sam plakala :) )
U braku smo sad više od dve godine :)
 
:D
moj dragi i ja smo se zabavljali tacno dva meseca, a onda je on otisao kod druga na neku zurku, popio koju i skontao da bi mogao da se zeni.:)
Posto je bilo oko Nove godine, nista nije radilo kako bi kupio prsten, nego je trazio od mame svoje da pogleda njen nakit i maznuo njen.
Seo u kola, dosao u selo moje lepse od Pariza, dao mi koverat:) u kome su bili prsten i poruka "hvala sto me trpis ovakvog". Ja pitam "pa dobro sta je ovo" a on mrtav-ladan "pa veridba" na sta je moja reakcija bila "pa ne mozes sad da me veris, mama mi nije tu!" a moja mama otputovala kod njene mame u Sjenicu za praznike:)
otisli do moje kuce, rekli im sta imamo:) pala cast, pozvane komsije...
a kad smo otisli kod njegovih, buduca svekrva me docekala sa "srecan ti rodjendan" jer je mislila da ovaj trazi da pogleda nakit "sigurno joj je rodjendan, a praznik je, nije nista kupio":) opet pala cast, pozvane opet komsije...:)
moja mama tvrdi da mu nikada nece oprostiti sto me "verio" kad ona nije bila tu:)
a njegova mama mu nikada nece oprostiti sto je on to tako na brzaka "to se spremi, pa se ide, pa se pita, pa se stavi jabuka na sto...":D
uglavnom, to je bilo u januaru prosle godine, u aprilu sam se preselila kod njega, u oktobru bese svadba, sad cekamo bebu:D
i naravno, dobila sam i pravi prsten, samo moj, :) par dana kasnije :D
 
Moja prica ide ovako...
Kada smo dragi i ja pricali o prosidbi uvek sam govorila da zelim da to za mene bude iznenadjene, znaci kada se najmanje nadam i da ne zelim da mi dolazi sa njegovima i bilo kime da me prosi. Znaci, da to bude nesto izmedju nas dvoje. Zaprosio me je kada nam je bilo tacno godinu i osam meseci. Tog dana isao je na to da me iznervira da nema gde da bih na kraju kada vidim prsten bilo ono "jaooooo". Pricao mi je da radi tog dana sve ono sto mene nervira i naravno uspelo mu je u tome da me iznervira, sto ja znam da kazem da sam u crtanom filmu para bi mi na usi izlazila :). Dosao je po mene, kao ajde da odemo do obliznje picerije da veceramo, znaci standard. Ja naelektrisana da nema gde, ali opet ajde polako cu, da se ne svadjam... Pitam nesto a on odmah posle cu da ti pricam, hajde da jedemo prvo o cemu cemo posle pricati. Ok, cutim ja sa nezadovoljstvom. Vidim nesto je nervozan, a nece da kaze sta mu je. U jednom trenutku samo pocinje nasa pesma, kaze pustena je zbog njega i konobar se pojavljuje iza mene sa aranziranim tanjirom kao za dezert, sve sredjeno cakum pakum a u njemu salvetom sakrivena kutijica sa prstenom. Vise nista nisam cula ni videla, zaboravila na ljude oko nas, pogledala ga i pocela da placem. Suze su same tekle. Na njegovo pitanje odgovor je naravno bio DA! Prelep osecaj, uvek cu ga se secati! U drugom restoranu su nas cekali prijatelji da proslavimo, svi su znali sem mene, bilo je prelepo. Jos uvek ne zivimo zajedno, u maju ce biti manja veridbica da se ozvanici i od tada pocinjemo, a svadbica sledece godine. Dusa moja, volim ga najvise na svetu! Uvek ima neko lepo iznenadjenje za mene.
 
Poslednja izmena:

Back
Top