Mali čičak
Stara legenda
- Poruka
- 77.633
Upoznala sam devojku, zenu, mladu udatu, ima dete od 5 godina.
Sretnemo se tako ponekad kod prijatelja i mic po mic, skontam da je imala probleme pri porodjaju, tromb itd... i kao posledicu ostalo joj je da citavog zivota ujutru cim se probudi navlaci carapu na nogu , ne znam jel ima terapiju, i tu nogu kad sedi uvek malo uzdigne. Nista vise.
Sem toga zdrava, prava, lepa, nasmejana, vesela... ma sve perfektno...
Da bi nakon nekog vremena ona meni ispricala kako ona nikad ne ostaje sama, od tada. Ja pitam da li je neki lekar tako rekao, kaze ne, ali ona ne sme, cak ni sa detetom ne ostaje sama. Znaci bukvalno 5 godina ona NIKAD nije ostala ni na minut sama, nikad. kad muz radi, on nju i dete odvede prvo kod njenih ili joj dodje sestra. Nikad nije sama. Ni do radnje.
Moje skromno misljenje je da njoj treba pomoc. Ali kako pomoci nekome ko verovatno nije ni svestan problema. Cudi me da muz ne reaguje, porodica... a opet greota je gledati, prolaze joj godine u strahu... ja sam joj predlozila da se obrati psihologu i psihijatru(sto mislim da nece uraditi jer je svi okolo ususkavaju), da sa nekim prica o tome.
Sta biste vi uradili?
Sretnemo se tako ponekad kod prijatelja i mic po mic, skontam da je imala probleme pri porodjaju, tromb itd... i kao posledicu ostalo joj je da citavog zivota ujutru cim se probudi navlaci carapu na nogu , ne znam jel ima terapiju, i tu nogu kad sedi uvek malo uzdigne. Nista vise.
Sem toga zdrava, prava, lepa, nasmejana, vesela... ma sve perfektno...
Da bi nakon nekog vremena ona meni ispricala kako ona nikad ne ostaje sama, od tada. Ja pitam da li je neki lekar tako rekao, kaze ne, ali ona ne sme, cak ni sa detetom ne ostaje sama. Znaci bukvalno 5 godina ona NIKAD nije ostala ni na minut sama, nikad. kad muz radi, on nju i dete odvede prvo kod njenih ili joj dodje sestra. Nikad nije sama. Ni do radnje.
Moje skromno misljenje je da njoj treba pomoc. Ali kako pomoci nekome ko verovatno nije ni svestan problema. Cudi me da muz ne reaguje, porodica... a opet greota je gledati, prolaze joj godine u strahu... ja sam joj predlozila da se obrati psihologu i psihijatru(sto mislim da nece uraditi jer je svi okolo ususkavaju), da sa nekim prica o tome.
Sta biste vi uradili?