Kako se postaviti...

Mali čičak

Stara legenda
Poruka
77.633
Upoznala sam devojku, zenu, mladu udatu, ima dete od 5 godina.
Sretnemo se tako ponekad kod prijatelja i mic po mic, skontam da je imala probleme pri porodjaju, tromb itd... i kao posledicu ostalo joj je da citavog zivota ujutru cim se probudi navlaci carapu na nogu , ne znam jel ima terapiju, i tu nogu kad sedi uvek malo uzdigne. Nista vise.
Sem toga zdrava, prava, lepa, nasmejana, vesela... ma sve perfektno...
Da bi nakon nekog vremena ona meni ispricala kako ona nikad ne ostaje sama, od tada. Ja pitam da li je neki lekar tako rekao, kaze ne, ali ona ne sme, cak ni sa detetom ne ostaje sama. Znaci bukvalno 5 godina ona NIKAD nije ostala ni na minut sama, nikad. kad muz radi, on nju i dete odvede prvo kod njenih ili joj dodje sestra. Nikad nije sama. Ni do radnje.

Moje skromno misljenje je da njoj treba pomoc. Ali kako pomoci nekome ko verovatno nije ni svestan problema. Cudi me da muz ne reaguje, porodica... a opet greota je gledati, prolaze joj godine u strahu... ja sam joj predlozila da se obrati psihologu i psihijatru(sto mislim da nece uraditi jer je svi okolo ususkavaju), da sa nekim prica o tome.

Sta biste vi uradili?
 
Али то није твој проблем.
Ali sam svesna koliki ona ima problem.
I ljudi oko nje su svesni, ali porodica ocigledno nije.
A treba joj pomoci, jer nije zdravo za nju da nikad ne sme ostati sama.
Pazi ti tog muzica sto se snasao, dobra mu je fora:lol:
Jbt koji car, zabrinuo se pa joj obezbedio nadzor:super:
Ma joj... ovo je ozbiljan problem. :(
 
Upoznala sam devojku, zenu, mladu udatu, ima dete od 5 godina.
Sretnemo se tako ponekad kod prijatelja i mic po mic, skontam da je imala probleme pri porodjaju, tromb itd... i kao posledicu ostalo joj je da citavog zivota ujutru cim se probudi navlaci carapu na nogu , ne znam jel ima terapiju, i tu nogu kad sedi uvek malo uzdigne. Nista vise.
Sem toga zdrava, prava, lepa, nasmejana, vesela... ma sve perfektno...
Da bi nakon nekog vremena ona meni ispricala kako ona nikad ne ostaje sama, od tada. Ja pitam da li je neki lekar tako rekao, kaze ne, ali ona ne sme, cak ni sa detetom ne ostaje sama. Znaci bukvalno 5 godina ona NIKAD nije ostala ni na minut sama, nikad. kad muz radi, on nju i dete odvede prvo kod njenih ili joj dodje sestra. Nikad nije sama. Ni do radnje.

Moje skromno misljenje je da njoj treba pomoc. Ali kako pomoci nekome ko verovatno nije ni svestan problema. Cudi me da muz ne reaguje, porodica... a opet greota je gledati, prolaze joj godine u strahu... ja sam joj predlozila da se obrati psihologu i psihijatru(sto mislim da nece uraditi jer je svi okolo ususkavaju), da sa nekim prica o tome.

Sta biste vi uradili?
Laicki gledano reklo bi se da je u pitanju anksioznost, potrebna joj je pomoc.
 
Не мешај се у туђе ствари осим ако ти то неко тражи.
Pa ona mi je ispricala.
Ja je pitam da li bi sad smela da ostane sama dok ja odem do radnje, ona onako plasljivo "Pa ne znam, ako mi das broj telefona." :( Ja je pitam a sta ce ti se desiti za tih 5-10 min. Kaze da Ne zna.
Laicki gledano reklo bi se da je u pitanju anksioznost, potrebna joj je pomoc.

Potrebna joj je pomoc, i cudi me da to traje vec 5 godina, i da roditelji, sestra, muz nisu nista preduzeli.
A i sestra je zabrinuta, samo sto ne znaju sta.
 
Upoznala sam devojku, zenu, mladu udatu, ima dete od 5 godina.
Sretnemo se tako ponekad kod prijatelja i mic po mic, skontam da je imala probleme pri porodjaju, tromb itd... i kao posledicu ostalo joj je da citavog zivota ujutru cim se probudi navlaci carapu na nogu , ne znam jel ima terapiju, i tu nogu kad sedi uvek malo uzdigne. Nista vise.
Sem toga zdrava, prava, lepa, nasmejana, vesela... ma sve perfektno...
Da bi nakon nekog vremena ona meni ispricala kako ona nikad ne ostaje sama, od tada. Ja pitam da li je neki lekar tako rekao, kaze ne, ali ona ne sme, cak ni sa detetom ne ostaje sama. Znaci bukvalno 5 godina ona NIKAD nije ostala ni na minut sama, nikad. kad muz radi, on nju i dete odvede prvo kod njenih ili joj dodje sestra. Nikad nije sama. Ni do radnje.

Moje skromno misljenje je da njoj treba pomoc. Ali kako pomoci nekome ko verovatno nije ni svestan problema. Cudi me da muz ne reaguje, porodica... a opet greota je gledati, prolaze joj godine u strahu... ja sam joj predlozila da se obrati psihologu i psihijatru(sto mislim da nece uraditi jer je svi okolo ususkavaju), da sa nekim prica o tome.

Sta biste vi uradili?
Nema 80 i vise godina da ima strah od samoce... sta bih uradio... objasnio bih joj da je bog hteo da mlada umre, ne bi dete ni rodila... mozes ceo jebeni zivot da pazis ko retard na sebe, ali po marfiju ce te shebati bas kad se osecas najsigurniji....od sudbine se ne moze pobeci.
 
Upoznala sam devojku, zenu, mladu udatu, ima dete od 5 godina.
Sretnemo se tako ponekad kod prijatelja i mic po mic, skontam da je imala probleme pri porodjaju, tromb itd... i kao posledicu ostalo joj je da citavog zivota ujutru cim se probudi navlaci carapu na nogu , ne znam jel ima terapiju, i tu nogu kad sedi uvek malo uzdigne. Nista vise.
Sem toga zdrava, prava, lepa, nasmejana, vesela... ma sve perfektno...
Da bi nakon nekog vremena ona meni ispricala kako ona nikad ne ostaje sama, od tada. Ja pitam da li je neki lekar tako rekao, kaze ne, ali ona ne sme, cak ni sa detetom ne ostaje sama. Znaci bukvalno 5 godina ona NIKAD nije ostala ni na minut sama, nikad. kad muz radi, on nju i dete odvede prvo kod njenih ili joj dodje sestra. Nikad nije sama. Ni do radnje.
Moje skromno misljenje je da njoj treba pomoc. Ali kako pomoci nekome ko verovatno nije ni svestan problema. Cudi me da muz ne reaguje, porodica... a opet greota je gledati, prolaze joj godine u strahu... ja sam joj predlozila da se obrati psihologu i psihijatru(sto mislim da nece uraditi jer je svi okolo ususkavaju), da sa nekim prica o tome.
Sta biste vi uradili?
Da ste na mom mestu?
U kracem razgovoru izneo svoje ozbiljno razmisljanje o datoj situaciji i to vise ne bih ponavljao u drugim susretima.
 
Pa ona mi je ispricala.
Ja je pitam da li bi sad smela da ostane sama dok ja odem do radnje, ona onako plasljivo "Pa ne znam, ako mi das broj telefona." :( Ja je pitam a sta ce ti se desiti za tih 5-10 min. Kaze da Ne zna.


Potrebna joj je pomoc, i cudi me da to traje vec 5 godina, i da roditelji, sestra, muz nisu nista preduzeli.
A i sestra je zabrinuta, samo sto ne znaju sta.

Predugo to traje, a sudeci po tome sto si ispricala ona je u teskom stanju. Morala bi da potrazi pomoc, inace ce flipnuti.
 
U kracem razgovoru izneo svoje ozbiljno razmisljanje o datoj situaciji i to vise ne bih ponavljao u drugim susretima.
To sam i uradila. Rekla kad ne je pitala i to je to.
Predugo to traje, a sudeci po tome sto si ispricala ona je u teskom stanju. Morala bi da potrazi pomoc, inace ce flipnuti.

Ne znam kako je ubediti da potrazi pomoc?
 
Svaki covek ima strahove... ovo nema veze sa time.

Naravno da ima veze sa strahom, žena je neposredno posle porođaja bila u životnoj opasnosti, a tek je donela na svet biće koje mora da odgaji. Mnoge imaju probleme sa postporođajnom depresijom i kada sve protekne u najboljem redu, a ona je imala veliki dodatni teret.
 
Postporodjajna depresija je jedno ovo je nesto sasvim drugo

Nisam rekla da je to postporađajna depresija, samo sam htela da ukažem da se u jednom kritičnom trenutku (porođaj, hormoni i sve ostalo što inače prouzrokuje tu vrstu depresije) ona još našla i u životnoj opasnosti. To stanje sa trombom zahteva duže lečenje,vezanost za krevet, a nju je čekala beba i sve ono sa čime se suočavaju i zdrave, bez komplikacija porođene žene.
 
To sam i uradila. Rekla kad ne je pitala i to je to.


Ne znam kako je ubediti da potrazi pomoc?

Prvo bi morala da joj ukazes na to da ona ima problem, da postane svesna te cinjenice i da ona pozeli da joj se ukaze pomoc. Cude me reakcije njene okoline, da nista ne preduzimaju toliko vremena, mozda ni tu nisu cista posla. I kad se dospe do strucnjaka desava se da se terapija i saveti odbacuju, tako da toj zeni po mom skromnom misljenju predstoje jos mnoge muke sve i da krene sa lecenjem.
 

Back
Top