Manga Hilux
Stara legenda
- Poruka
- 86.687
Od psihijatrijske tačke gledišta, pitanje „Kako dopustiš nekom da učini da se osećaš žrtvom?“ otvara duboku temu o međuljudskoj dinamici moći, emocionalnoj ranjivosti i mehanizmima kontrole. To je fenomen koji se često razmatra u okviru psihologije žrtve, naučenog bespomoćja /learned helplessness/ i emocionalne manipulacije.
Psihijatar _Martin Seligman, osnivač teorije #_naučenog bespomoćja_#, objašnjava da osoba postaje „žrtva“ kada ponavljano doživljava situacije u kojima nema kontrolu, pa počne da veruje da je nemoćna, čak i kad realno postoji mogućnost da deluje.
Dakle, žrtveni obrazac se ne formira samo zbog spoljašnjeg delovanja druge osobe, već i zbog unutrašnje psihološke reakcije _ osećaja da nemaš izbor.
_Sigmund Freud i kasnije _Melanie Klein ukazivali su da u dinamici odnosa postoji nesvesna potreba za ponavljanjem starih emocionalnih obrazaca /tzv. repetition compulsion/.
Ako je neko u ranom detinjstvu doživeo odnos u kojem je bio potisnut, zanemaren ili kažnjavan, kasnije može nesvesno tražiti slične odnose u odraslom dobu, jer mu je taj obrazac poznat. Tako nastaje situacija u kojoj osoba „dopušta“ drugome da je povredi, ne zato što to želi, ##__već zato što joj psiha ponavlja već poznat scenario__##.
_Aaron Beck, osnivač kognitivne terapije, objašnjava da osećaj žrtve potiče iz_ iskrivljenih misaonih obrazaca_.
Na primer, osoba može verovati da „nema pravo“ da se suprotstavi, da je „uvek kriva“, ili da će biti napuštena ako se pobuni. Takve misli jačaju osećaj nemoći i dovode do pasivnog ponašanja, što drugoj strani olakšava da preuzme kontrolu.
_Judith Herman, u svojoj poznatoj knjizi _Trauma and Recovery_, ističe da osećaj žrtve često nije svesno dopuštanje, već posledica _psihološke i emocionalne dominacije _ proces u kojem osoba polako gubi granice, samopouzdanje i sposobnost da razlikuje sopstvene potrebe od tuđih.
U svakodnevnom životu, na primer, ako neko u vezi ili prijateljstvu stalno nameće osećaj krivice /„da nije bilo tebe, sve bi bilo drugačije“/, osoba koja to trpi može postepeno početi da veruje da zaista jeste odgovorna za tuđu sreću ili neuspeh. Time nesvesno preuzima ulogu žrtve, jer veruje u narativ koji joj je nametnut.
Psihijatrijski gledano.
Ključ izlaska iz tog obrasca je osvešćivanje mehanizma _ prepoznavanje gde prestaje tvoja odgovornost, a počinje tuđa manipulacija. ##__Terapijski cilj je da osoba vrati osećaj kontrole, granica i lične moći__##.
Ukratko
Ne „dopuštamo“ da nas neko učini žrtvom svesno _ već to često proističe iz nesvesnih emocionalnih obrazaca, pogrešnih uverenja i naučenog osećaja nemoći.
Ali kroz
_terapijski rad,
_introspekciju
_emocionalnu edukaciju
Na kraju krajeva taj se obrazac može prekinuti.
®
Psihijatar _Martin Seligman, osnivač teorije #_naučenog bespomoćja_#, objašnjava da osoba postaje „žrtva“ kada ponavljano doživljava situacije u kojima nema kontrolu, pa počne da veruje da je nemoćna, čak i kad realno postoji mogućnost da deluje.
Dakle, žrtveni obrazac se ne formira samo zbog spoljašnjeg delovanja druge osobe, već i zbog unutrašnje psihološke reakcije _ osećaja da nemaš izbor.
_Sigmund Freud i kasnije _Melanie Klein ukazivali su da u dinamici odnosa postoji nesvesna potreba za ponavljanjem starih emocionalnih obrazaca /tzv. repetition compulsion/.
Ako je neko u ranom detinjstvu doživeo odnos u kojem je bio potisnut, zanemaren ili kažnjavan, kasnije može nesvesno tražiti slične odnose u odraslom dobu, jer mu je taj obrazac poznat. Tako nastaje situacija u kojoj osoba „dopušta“ drugome da je povredi, ne zato što to želi, ##__već zato što joj psiha ponavlja već poznat scenario__##.
_Aaron Beck, osnivač kognitivne terapije, objašnjava da osećaj žrtve potiče iz_ iskrivljenih misaonih obrazaca_.
Na primer, osoba može verovati da „nema pravo“ da se suprotstavi, da je „uvek kriva“, ili da će biti napuštena ako se pobuni. Takve misli jačaju osećaj nemoći i dovode do pasivnog ponašanja, što drugoj strani olakšava da preuzme kontrolu.
_Judith Herman, u svojoj poznatoj knjizi _Trauma and Recovery_, ističe da osećaj žrtve često nije svesno dopuštanje, već posledica _psihološke i emocionalne dominacije _ proces u kojem osoba polako gubi granice, samopouzdanje i sposobnost da razlikuje sopstvene potrebe od tuđih.
U svakodnevnom životu, na primer, ako neko u vezi ili prijateljstvu stalno nameće osećaj krivice /„da nije bilo tebe, sve bi bilo drugačije“/, osoba koja to trpi može postepeno početi da veruje da zaista jeste odgovorna za tuđu sreću ili neuspeh. Time nesvesno preuzima ulogu žrtve, jer veruje u narativ koji joj je nametnut.
Psihijatrijski gledano.
Ključ izlaska iz tog obrasca je osvešćivanje mehanizma _ prepoznavanje gde prestaje tvoja odgovornost, a počinje tuđa manipulacija. ##__Terapijski cilj je da osoba vrati osećaj kontrole, granica i lične moći__##.
Ukratko
Ne „dopuštamo“ da nas neko učini žrtvom svesno _ već to često proističe iz nesvesnih emocionalnih obrazaca, pogrešnih uverenja i naučenog osećaja nemoći.
Ali kroz
_terapijski rad,
_introspekciju
_emocionalnu edukaciju
Na kraju krajeva taj se obrazac može prekinuti.
®
