Daklem, na vikendici nema vode. Ustvari, možemo da se prikačimo na tu neku lokalnu (privatnu) vodovodnu mrežu, ali ne bih da se oslonim na to, i razmišljam o ovome kao o zlatnoj prilici da nađemo neko ekološkije rešenje.
Na tom području nema govora o bunaru - to je Fruška gora, bilo bi jako skupo.
Ostaje kišnica. Na tom području pada neki godišnji prosek od 600 mm kiše, a krovne površine nemam baš puno - oko 30m2 možda, mada bih postepeno to povećavao. Ali to je opet, lupam, i do 15 kubika prikupljenih godišnje. Tu tehničku vodu bismo koristili samo za naše "vikend" potrebe, najviše leti, i to za zalivanje (maks 50-100m2 bašte, možda ni toliko) i za puštanje WCa, a tuširanje bismo rešili iz te 'gradskog' vode. Barem za sada ne bih mogao da garantujem ispravnost kišnice za tuširanje, plus imamo taj neki azbestni krov, kako se beše zove taj materijal, i ne bih sa tim da se tuširamo. Kada bi takvo rešenje sa kišnicom obezbedilo dovoljno vode, razmislio bih i o izgradnji sistema za prečišćavanje, da bi mogla voda i u takve svrhe da se koristi, ali svestan sam da je to opet trošak (bez 1000-2000 ništa, a treba to i održavati, menjati filtere, UV sijalice, bla-truć). Pijaća voda, to naravno donosimo, to nije problem.
Obzirom na sve ovo kontam da bi nam se rezervoar (da li podzemni, da li nadzemni) od nekih 5000 lit (nešto ispod 100.000 din takav rezervoar košta, pa onda treba ukopati, pa pumpe, oluci itd itd.) napunio tokom proleća i obezbedio možda mesec dana samostalnosti tokom letnjih meseci. Da nije glupavog WCa još i duže..! Imam neku solidnu ideju o tehničkoj izvedbi svega toga.
Takođe sam gledao kako ljudi "tamo negde" rešavaju sive otpadne vode (tuš, sudopera itd.), koje je šteta samo bacati, ali ustvari mogu se ispustiti u baštu jer su te vode mahom čiste - malo se provuku samo kroz neki prirodni filter.
Jedino ostaje problem kanalizacije - ne verujem da ću ubediti ženu da pravimo kompostni WC, mada bih ja rado
. Pa ostaje verovatno omražena septička jama (dakle, kopanje jame i kopanje kišnjičare, grrr, ima pola placa da raskopamo). A da ne pričam koliko vode troši taj WC... Nego samo čuo da po propisima više ne sme da se ispušta voda iz septičke u zemljište (mada bi to kod nas bile prilično male količine). Ima li tu drugih rešenja? Ja bih rado tu posadio neko drvo da sve to "popije" - da, znam da to nije pametno na duže staze jer on pusti korenje i začepi...
Eto, zanimaju me razmišljanja iskusnijih o svim tim rešenjima - za kišnicu, za sivu vodu i za kanalizaciju, rentabilnost, izvodljivost itd. Neko vidi nedostatak vode i kanalizacije na vikendici kao manu, a ja baš vidim kao priliku da, barem dok tamo boravimo, živimo na malo održiviji način.
Na tom području nema govora o bunaru - to je Fruška gora, bilo bi jako skupo.
Ostaje kišnica. Na tom području pada neki godišnji prosek od 600 mm kiše, a krovne površine nemam baš puno - oko 30m2 možda, mada bih postepeno to povećavao. Ali to je opet, lupam, i do 15 kubika prikupljenih godišnje. Tu tehničku vodu bismo koristili samo za naše "vikend" potrebe, najviše leti, i to za zalivanje (maks 50-100m2 bašte, možda ni toliko) i za puštanje WCa, a tuširanje bismo rešili iz te 'gradskog' vode. Barem za sada ne bih mogao da garantujem ispravnost kišnice za tuširanje, plus imamo taj neki azbestni krov, kako se beše zove taj materijal, i ne bih sa tim da se tuširamo. Kada bi takvo rešenje sa kišnicom obezbedilo dovoljno vode, razmislio bih i o izgradnji sistema za prečišćavanje, da bi mogla voda i u takve svrhe da se koristi, ali svestan sam da je to opet trošak (bez 1000-2000 ništa, a treba to i održavati, menjati filtere, UV sijalice, bla-truć). Pijaća voda, to naravno donosimo, to nije problem.
Obzirom na sve ovo kontam da bi nam se rezervoar (da li podzemni, da li nadzemni) od nekih 5000 lit (nešto ispod 100.000 din takav rezervoar košta, pa onda treba ukopati, pa pumpe, oluci itd itd.) napunio tokom proleća i obezbedio možda mesec dana samostalnosti tokom letnjih meseci. Da nije glupavog WCa još i duže..! Imam neku solidnu ideju o tehničkoj izvedbi svega toga.
Takođe sam gledao kako ljudi "tamo negde" rešavaju sive otpadne vode (tuš, sudopera itd.), koje je šteta samo bacati, ali ustvari mogu se ispustiti u baštu jer su te vode mahom čiste - malo se provuku samo kroz neki prirodni filter.
Jedino ostaje problem kanalizacije - ne verujem da ću ubediti ženu da pravimo kompostni WC, mada bih ja rado

Eto, zanimaju me razmišljanja iskusnijih o svim tim rešenjima - za kišnicu, za sivu vodu i za kanalizaciju, rentabilnost, izvodljivost itd. Neko vidi nedostatak vode i kanalizacije na vikendici kao manu, a ja baš vidim kao priliku da, barem dok tamo boravimo, živimo na malo održiviji način.