Nocas cu od neba Velika kola ukrala i svu noc
nebeskim putevima vozila
svoj sjajni Mesec trazila. Od zvezde do zvezde-
gorkom se nadom varala
jer Mesec moj teska je tmina sakrila, u jadu sam
umorne oci zatvorila
i svoju licnu fotomorganu u misli
prizvala
. Sva nebeska zvona su zazvonila...
Tok bistre vode sam nacula, horska se pesma
nebeskim glasovima orila
senka Njegova izgubljena me pratila, ja sam u dusi
svoj Mesec videla.
A kisa je padala, mojim usima znanu melodiju
svirala, ja je upijala
i svoj stari san opet sanjala...
Kako sam svoj Mesec nebom trazila...
Neodlucno pred nekim raskrsnicama stajala, nijedan
znak nisam videla
i opet sam u snu zalutala, san koji nikad nisam
ostvarila, ali ni zaboravila
Ja sam Njegovo ugaslo svetlo u dusi zapalila,
strelicu u sekundi pomerila
na pravi put se vratila...
JA svoj sjajni Mesec videla...
Svitac u noci put mi osvetlio, od srece sam
nebeskom kocijom letela
ko brezu bela treperila. Svaku sam zvezdu molila,
neznim glasom saptala
da belinom svojom trepere i cuvaju Ga, ja sam se od
dugog puta umorla,
u kovitlac sanjanog i nedosanjanog zgasnula...
Pred zoru sam Velika kola nebu
vratila..
(Biljana)
nebeskim putevima vozila
svoj sjajni Mesec trazila. Od zvezde do zvezde-
gorkom se nadom varala
jer Mesec moj teska je tmina sakrila, u jadu sam
umorne oci zatvorila
i svoju licnu fotomorganu u misli
prizvala
. Sva nebeska zvona su zazvonila...
Tok bistre vode sam nacula, horska se pesma
nebeskim glasovima orila
senka Njegova izgubljena me pratila, ja sam u dusi
svoj Mesec videla.
A kisa je padala, mojim usima znanu melodiju
svirala, ja je upijala
i svoj stari san opet sanjala...
Kako sam svoj Mesec nebom trazila...
Neodlucno pred nekim raskrsnicama stajala, nijedan
znak nisam videla
i opet sam u snu zalutala, san koji nikad nisam
ostvarila, ali ni zaboravila
Ja sam Njegovo ugaslo svetlo u dusi zapalila,
strelicu u sekundi pomerila
na pravi put se vratila...
JA svoj sjajni Mesec videla...
Svitac u noci put mi osvetlio, od srece sam
nebeskom kocijom letela
ko brezu bela treperila. Svaku sam zvezdu molila,
neznim glasom saptala
da belinom svojom trepere i cuvaju Ga, ja sam se od
dugog puta umorla,
u kovitlac sanjanog i nedosanjanog zgasnula...
Pred zoru sam Velika kola nebu
vratila..
(Biljana)