Како сам ја економски лаик победио лиценциране портфолио менаџере у банци

Poruka
17.923
Пре 8 месеци нисам знао да самостално улажем у берзу, па сам преко једне банке уложио у њихов акцијски фонд(само једном, једну суму новца), који је нудио и до 9% годишње добити, рецимо да сам био задовољан да остваре и принос од 6%, знајући да деру са провизијама и њиховим накнадама.
У међувремену успео сам да решим неке техничке проблеме и почео сам самостално да улажем у берзу, преко онлајн платформе.

За 8 месеци професионални порфолио менаџери у банци су остварили принос од свега 1,4%, док сам ја као економски лаик за 7 месеци самосталног улагање, такође у акције, односно ЕТФове, остварио добит од 4%.

Наравно да ћу изаћи из тог фонда, првом приликом када буде повољно, пошто узимају велике накнаде, у зависности после код периода инвестирања излазиш, мора се чекати бар још годину и по дана.
 
Pričaš o investiranju, strategiji, portfoliju… ali u suštini, sve to liči na fensi verziju kockanja sa lepšim nazivima. Umesto ruleta - ETF, umesto krupijea - portfolio menadžer, umesto kazina - banka. Jedina razlika je što u banci nose odelo i uzmu ti procenat pre nego što si uopšte i bacio čip.

Na kraju, sve se svodi na to da li si pogodio pravi trenutak i pravog konja u trci. Svaka čast ako je bio tvoj dan ;)
 
За 8 месеци професионални порфолио менаџери у банци су остварили принос од свега 1,4%, док сам ја као економски лаик за 7 месеци самосталног улагање, такође у акције, односно ЕТФове, остварио добит од 4%.
Oni su imali za cilj da ostvare zaradu za sebe (i u tome su uspeli -u onom prvonavedenom slučaju... njihova zarada je provizija od klijenata) a i ti si imao za cilj da ostvariš zaradu za sebe (i to si uspeo u većoj meri u onom drugonavedenom slučaju. U prvonavedenom slučaju nisi uspeo jer si poverovao da je i cilj portfolio menadžera banke da ostvare zaradu za tebe).
 
Poslednja izmena:
Umesto ruleta - ETF, umesto krupijea - portfolio menadžer, umesto kazina - banka. Jedina razlika je što u banci nose odelo i uzmu ti procenat pre nego što si uopšte i bacio čip.
Kad se posmatra na velikom broju slučajeva i kroz duže vremenske periode igrači u kazinu i igrači na berzama (ulagači u ETF-ove) imaju potpuno suprotnu finansijsku sudbinu (prvi izgube sve a drugi učestvuju u podeli dela profita globalne ekonomije)
 
Kad se posmatra na velikom broju slučajeva i kroz duže vremenske periode igrači u kazinu i igrači na berzama (ulagači u ETF-ove) imaju potpuno suprotnu finansijsku sudbinu (prvi izgube sve a drugi učestvuju u podeli dela profita globalne ekonomije)

Zvuči lepo to o "podeli profita globalne ekonomije", ali realnost je da većina malih investitora na berzi učestvuje u podeli sopstvenih iluzija i tuđeg profita. Jer dok oni veruju da su deo ozbiljnog sistema, ponašaju se kao u kazinu: gledaju grafikone kao gatanje iz pasulja, ulaze jer "sad svi kupuju", izlaze jer "nešto mi ne valja osećaj".

U tom kontekstu, razlika između kazina i ETF fonda je više estetska nego suštinska, u jednom te oderu sa dilerom i svetlećim lampama, u drugom sa PowerPoint prezentacijom i fond menadžerom u sakou.

Na kraju krajeva, nije problem što ljudi kockaju, problem je što kockaju a zovu to investiranjem. Pa kad izgube, ne kažu "loša sreća", nego "geopolitička nestabilnost" ;)
 
Zvuči lepo to o "podeli profita globalne ekonomije", ali realnost je da većina malih investitora na berzi učestvuje u podeli sopstvenih iluzija i tuđeg profita. Jer dok oni veruju da su deo ozbiljnog sistema, ponašaju se kao u kazinu: gledaju grafikone kao gatanje iz pasulja, ulaze jer "sad svi kupuju", izlaze jer "nešto mi ne valja osećaj".

U tom kontekstu, razlika između kazina i ETF fonda je više estetska nego suštinska, u jednom te oderu sa dilerom i svetlećim lampama, u drugom sa PowerPoint prezentacijom i fond menadžerom u sakou.

Na kraju krajeva, nije problem što ljudi kockaju, problem je što kockaju a zovu to investiranjem. Pa kad izgube, ne kažu "loša sreća", nego "geopolitička nestabilnost" ;)
Nisi pročitao pažljivo ono što sam napisao - "na velikom broju slučajeva i kroz duže vremenske periode"...
Oni koje ti opisuješ - koji ulaze (kupuju) i izlaze (prodaju) SVAKI ČAS (na svako kratkoročno lelujanje grafikona) nisu investitori nego špekulanti.
Ako želiš da osporiš ono što sam napisao navedi duže (višegodišnje ili višedecenijske) periode u kojima ulagači u fondove koji prate indekse nisu zaradili poprilično?



S&P 500 (SPX)​



1750330714870.png
 
Poslednja izmena:
Dugoročni rast ne znači da svi učesnici stvarno profitiraju. To tvoje "na velikom broju slučajeva i kroz duže vremenske periode" zvuči kao argument za sigurnost, u proseku jesu svi jeli sarmu, ali zapravo se svodi na sledeće: ako si imao sreće da investiraš u pravom trenutku i da preživiš sve padove bez da panično prodaš, bićeš u plusu. To jeste tačno statistički, ali to ne znači da to zaista većina ljudi u praksi uspe da uradi. U praksi, ljudi nisu roboti. A tržišta nisu uvek racionalna.
 
Пре 8 месеци нисам знао да самостално улажем у берзу,
Mnogo toga se promenilo za 8 meseci, i definitivno vise nisi laik.
Postoje neki generalni principi koji su isti i javljaju se svuda, u vojnoj strategiji, politici, ekonomiji, ali i na berzi- verovatno si imao dosta znanja kojeg mozda i nisi bio svestan, i uz malo ucenja i analize si postao poprilicno dobar u vezi kriptoa i berze, u kracim rokovima dobro predvidjas stvari- a dugorocno je gotovo nemoguce ista predvideti bez obzira kakav strucnjak bio, previse varijabli.
 
Pričaš o investiranju, strategiji, portfoliju… ali u suštini, sve to liči na fensi verziju kockanja sa lepšim nazivima. Umesto ruleta - ETF, umesto krupijea - portfolio menadžer, umesto kazina - banka. Jedina razlika je što u banci nose odelo i uzmu ti procenat pre nego što si uopšte i bacio čip.

Na kraju, sve se svodi na to da li si pogodio pravi trenutak i pravog konja u trci. Svaka čast ako je bio tvoj dan ;)
Eво коначно да ја и Саја заменимо улоге, да он и буде мало задрти Балканац конзервативац, :lol: а ја ЕУропејац и либерал, да кажем глобалиста у том бар финансијском смислу.
Ово што си написао је типично српски и типично балкански наратив. Што је најгоре, ја сам био много већи скептик од тебе и готово ништа нисам знао о инвестирању, а што мање знаш, већи си непријатељ тога, док не пробаш. Па сећам се када сам први пут одбацио страх када је у питању орочена штедња, па онда динарска, па онда инв. злато ... и тако идеш даље и данас смо стигли не само до берзе коју је имала и краљевина Југославија, већ до токенизације.

Oni su imali za cilj da ostvare zaradu za sebe (i u tome su uspeli -u onom prvonavedenom slučaju... njihova zarada je provizija od klijenata) a i ti si imao za cilj da ostvariš zaradu za sebe (i to si uspeo u većoj meri u onom drugonavedenom slučaju. U prvonavedenom slučaju nisi uspeo jer si poverovao da je i cilj portfolio menadžera banke da ostvare zaradu za tebe).
Ма знао сам да они прво морају да остваре зараду за себе, нисам ни очекивао до краја године 9%, него рекох и пола од тога је боље од орочене штедње. Сада пролазно време како имају могу да рачунам на 2%. :lol:
Човек се учи на грешкама и на берзи сам имао неке грешке, али ни близу тако велике.


Које платформе?
Интерактив брокерс.
 
Dugoročni rast ne znači da svi učesnici stvarno profitiraju. To tvoje "na velikom broju slučajeva i kroz duže vremenske periode" zvuči kao argument za sigurnost, u proseku jesu svi jeli sarmu, ali zapravo se svodi na sledeće: ako si imao sreće da investiraš u pravom trenutku i da preživiš sve padove bez da panično prodaš, bićeš u plusu. To jeste tačno statistički, ali to ne znači da to zaista većina ljudi u praksi uspe da uradi. U praksi, ljudi nisu roboti. A tržišta nisu uvek racionalna.
To što ti pišeš važi za pojedinačne akcije a ne za indeks fondove.

Slika koju sam postavio pokazuje da ako investiraš u takve stvari U BILO KOM TRENUTKU (a ne u "pravom") i ako dovoljno DUGO ne prodaješ bićeš u plusu. Ljudi nisu roboti ali to ne znači ni da treba da budu budale i da histerično reaguju na svako mrdanje grafikona. Ne moraš ni biti mnogo pametan - dovoljno je da pogledaš sliku koju sam postavio iznad i jasno je šta se zbiva i šta treba da se radi ako ti je cilj da dugoročno gledano imaš zaradu iznad inflacije, ne ogromnu ali solidnu (a ako si pohlepni manijak koji želi da "zarađuje" spektakularno... onda kupuješ pojedinačne akcije i potpadaš pod mehanizme o kojima ti pišeš).

Zato što ekonomija (globalna) gledano kroz duže vremenske periode ipak raste (a indeks fondovi ulažu sredstva svojih klijenata uglavnom u one najjače delove globalne ekonomije... koji rastu i bolje od proseka)
 
Poslednja izmena:
To što ti pišeš važi za pojedinačne akcije a ne za indeks fondove.

Slika koju sam postavio pokazuje da ako investiraš u takve stvari U BILO KOM TRENUTKU (a ne u "pravom") i ako dovoljno DUGO ne prodaješ bićeš u plusu. Ljudi nisu roboti ali to ne znači ni da treba da budu budale i da histerično reaguju na svako mrdanje grafikona. Ne moraš ni biti mnogo pametan - dovoljno je da pogledaš sliku koju sam postavio iznad i jasno je šta se zbiva i šta treba da se radi ako ti je cilj da dugoročno gledano imaš zaradu iznad inflacije, ne ogromnu ali solidnu (a ako si pohlepni manijak koji želi da "zarađuje" spektakularno... onda kupuješ pojedinačne akcije i potpadaš pod mehanizme o kojima ti pišeš).

Zato što ekonomija (globalna) gledano kroz duže vremenske periode ipak raste (a indeks fondovi ulažu sredstva svojih klijenata uglavnom u one najjače delove globalne ekonomije... koji rastu i bolje od proseka)

Slika je ideks SP500 a to su 500 najuspešnijih kompanija u nekom trenutku. Ako neko propadne, ispadne sa liste i zameni ga druga uspešna kompanija. I onda se ima utisak da svi rastu. Tako da to nije baš pravi reprezent dešavanja, pogotovo ako si uložio u kompaniju koja je propala. Inače, da me ne shvatiš pogrešno, investiranje donosi profit ali ne sme da se gleda banalizovano, nije to baš sve kako ljudi predstavljaju, pogotovo kad se čitaju bajkovite poruke. Ko hoće time da se bavi, mora dobro da se informiše i zna rizike. A rizik nije samo indeks. Postoje tu i troškovi za brokera, inflacija, porez na dobit i slične stvari koje "mrse" račun.
 
Mnogo toga se promenilo za 8 meseci, i definitivno vise nisi laik.
Postoje neki generalni principi koji su isti i javljaju se svuda, u vojnoj strategiji, politici, ekonomiji, ali i na berzi- verovatno si imao dosta znanja kojeg mozda i nisi bio svestan, i uz malo ucenja i analize si postao poprilicno dobar u vezi kriptoa i berze, u kracim rokovima dobro predvidjas stvari- a dugorocno je gotovo nemoguce ista predvideti bez obzira kakav strucnjak bio, previse varijabli.
Берза је много једноставнија и ту ћеш мање правити грешака, посебно ако се само држиш ЕТФова.
Рецимо, препоруке свих домаћих финансијских саветника је да улажеш сваког месеца по мало и да уопште не гледаш чартове, јер на дуге стазе имаш тих 8% добити годишње. Дакле некад ће случајно убости када је тржиште у паду, а некад ћеш купити и када је у расту. Пошто мени није досадно да пратим чарт, ја сам почео тако редовно да уплаћујем, а онда и одустао, јер више се исплати куповати када је тржиште у паду, наравно сразмерно паду.
Само је битно када купујеш ЕТФове, да пазиш на неке детаље, да имају европски домицил, да буду акумулирајући, да не би губио на дивидендама и да подесиш на платформи провизију, да не буде фиксна, јер она је погодна за ове који улажу већи новац.

Oni koje ti opisuješ - koji ulaze (kupuju) i izlaze (prodaju) SVAKI ČAS (na svako kratkoročno lelujanje grafikona) nisu investitori nego špekulanti.
Ako želiš da osporiš ono što sam napisao navedi duže (višegodišnje ili višedecenijske) periode u kojima ulagači u fondove koji prate indekse nisu zaradili poprilično?

Пази, ја сам такође и шпекулант када је у питању крипто, пошто ту већ имам продаје и калкулисања. Иначе крипто ми чини мање од 10% портфолија, али планирам да повећам до 20%, пошто ми се свиђа то тржиште, јер берза је досадна и ту сам конзервативан.
Берза и инвестирање је дугорочно улагање, дакле готово само куповина ... и продајеш ЕТФове или појединачне акције тек за минимум 10 година, таман си тада ослобођен пореза на капиталну добит. То ти знаш, али многи не знају.

Са криптом сам правио много веће грешке, јер то углавном није инвестирање, у мом случају је бар 80% шпекулација. Али опет успео сам да будем на нули и да један део Биткоина чувам, као дигитално благо, што у једном мањем проценту ипак јесте инвестиција, осим ако не продам.
Ти знаш да БТЦ ће једног дана престати да се рудари.
 
Slika je ideks SP500 a to su 500 najuspešnijih kompanija u nekom trenutku. Ako neko propadne, ispadne sa liste i zameni ga druga uspešna kompanija. I onda se ima utisak da svi rastu. Tako da to nije baš pravi reprezent dešavanja, pogotovo ako si uložio u kompaniju koja je propala. Inače, da me ne shvatiš pogrešno, investiranje donosi profit ali ne sme da se gleda banalizovano, nije to baš sve kako ljudi predstavljaju, pogotovo kad se čitaju bajkovite poruke. Ko hoće time da se bavi, mora dobro da se informiše i zna rizike. A rizik nije samo indeks. Postoje tu i troškovi za brokera, inflacija, porez na dobit i slične stvari koje "mrse" račun.
Када улажеш у ЕТФове, ти у улажеш у корпу акција, а не у неку појединачну акцију т.ј. компанију. То је природна селекција тржишта, да неке испадну са листе, а убаце друге.

Што се тиче наведених ризика, инфлација је ''порез'' који морамо платити, чувао паре у сламарици, банци или на берзи уложио, инфлација одради своје. Што се тиче трошкова брокера, ту већ сам бираш и ако изабереш домаће, они ће те одрати и неће ти понудити оно што стани брокери имају у понуди, а што се тиче онлајн платформи, имаш избор па бирај.
Порез на капиталну добит је 15%, али си ослобођен после 10 година. Порез на к.д. није да ти држава узме 15% од укупне суме, већ само од укупне добити, што значи да ако си на нули или у минусу, нећеш имати трошкове тог пореза.
 
Poslednja izmena:
Када улажеш у ЕТФове, ти у улажеш у корпу акција, а не у неку појединачну акцију т.ј. компанију. То је природна селекција тржишта, да неке испадну са листе, а убаце друге.

Што се тиче наведених ризика, инфлација је ''порез'' који морамо платити, чувао паре у сламарици, банци или на берзи уложио, инфлација одради своје. Што се тиче трошкова брокера, ту већ сам бираш и ако изабереш домаће, они ће те одрати и неће ти понудити оно што стани брокери имају у понуди, а што се тиче онлајн платформи, имаш избор па бирај.
Порез на капиталну добит је 15%, али си ослобођен после 10 година. Порез на к.д. није да ти држава узме 15% од укупне суме, већ само од укупне добити, што значи да ако си на нули или у минусу, нећеш имати трошкове тог пореза.

Kapiram, raj na zemlji. Da istresem svako slovo iz tvojih poruka, ne bi našao ni jednu manu. Zato me sve i brine ;)
 
Kapiram, raj na zemlji. Da istresem svako slovo iz tvojih poruka, ne bi našao ni jednu manu. Zato me sve i brine ;)
Није никакав рај на земљи, а моје улагање у берзу је крајње конзервативно и дугорочно.
 
Tako da to nije baš pravi reprezent dešavanja, pogotovo ako si uložio u kompaniju koja je propala
Ulažeš u fond baš iz razloga da izbegneš ulaganje u POJEDINAČNU kompaniju (zato i ne možeš da očekuješ pohlepno ogromnu zaradu ali i eliminišeš ogromni rizik)

Slika je ideks SP500 a to su 500 najuspešnijih kompanija u nekom trenutku. Ako neko propadne, ispadne sa liste i zameni ga druga uspešna kompanija. I onda se ima utisak da svi rastu.
Fondovi bazirani na indeksu su uspešni sve dok VEĆINA njihovog kapitala biva ulagana u kompanije koje ne propadaju/koje posluju dobro... i u dužim periodima uvek je tako i bilo. Vrlo mali razlog za nezadovoljstvo je što je npr. nekih 20 od svih 500 kompanija u koje je uložen novac fonda (i tvoj novac kao jedan delić toga) poslovalo loše u prethodnoj sezoni... i zato su i zamenjene sa drugih 20 koje su pokazale bolje performanse... sve dok je njihov PONDERISANI (sveukupni) rezultat tj. rezultat SVIH kompanija u fondu bolji od proseka tržišta... Nebitno je što ne rastu sve kompanije u fondu sve dok zbir profita onih kompanija koje rastu nadmašuje zbir gubitaka onih koje se pokažu loše. Ti ćeš znači, sve dok je tako, biti deo pobedničke ekipe - jahaćeš na vrhu talasa. Zato uvek i naglašavam da je bitna DUGOROČNOST. Dugoročno gledano uspešan si u VEĆINI trenutaka a u MANJINI trenutaka nisi uspešan (to je tvoja osnovna greška u pisanju o ovome).

Kad bi pogledao sastav (komponente) npr. SP500 indeksa pre recimo 25 godina i sadašnjeg video bi da je možda i više od 2/3 kompanija koje su u njemu danas RAZLIČITO od onih koje su ga činile pre 25 godina...ali neki investitor koji je uložio pre 25 godina uglavnom SVE VREME profitira od tog ulaganja i pre 25 i pre 14 i pre 8 godina i danas - on je kao suvlasnik npr. fudbalskog kluba koji sve to vreme igra u ligi šampiona (npr. Barselona) i skoro svake sezone ima veće ili manje uspehe ( iako je nekad imao u ekipi Maradonu, kasnije Stoičkova i Romaria pa još kasnije Ronaldinja i Mesija a danas Jamala). Sve vreme ti si suvlasnik ISTE firme (iako je njena "unutrašnjost" u stalnoj promenljivosti)
 
Poslednja izmena:
Ulažeš u fond baš iz razloga da izbegneš ulaganje u POJEDINAČNU kompaniju (zato i ne možeš da očekuješ pohlepno ogromnu zaradu ali i eliminišeš ogromni rizik)


Fondovi bazirani na indeksu su uspešni sve dok VEĆINA njihovog kapitala biva ulagana u kompanije koje ne propadaju/koje posluju dobro... i u dužim periodima uvek je tako i bilo. Vrlo mali razlog za nezadovoljstvo je što je npr. nekih 20 od svih 500 kompanija u koje je uložen novac fonda (i tvoj novac kao jedan delić toga) poslovalo loše u prethodnoj sezoni... i zato su i zamenjene sa drugih 20 koje su pokazale bolje performanse... sve dok je njihov PONDERISANI (sveukupni) rezultat tj. rezultat SVIH kompanija u fondu bolji od proseka tržišta... Nebitno je što ne rastu sve kompanije u fondu sve dok zbir profita onih kompanija koje rastu nadmašuje zbir gubitaka onih koje su loše. Ti ćeš znači, sve dok je tako, biti deo pobedničke ekipe - jahaćeš na vrhu talasa. Zato uvek i naglašavam da je bitna DUGOROČNOST. Dugoročno gledano uspešan si u VEĆINI trenutaka a u MANJINI trenutaka nisi uspešan (to je tvoja osnovna greška u pisanju o ovome).

Kad bi pogledao sastav (komponente) npr. SP500 indeksa pre recimo 25 godina i sadašnjeg video bi da je možda i više od 2/3 kompanija koje su u njemu danas RAZLIČITO od onih koje su bile pre 25 godina...ali neki investitor koji je uložio pre 25 godina uglavnom SVE VREME profitira od tog ulaganja i pre 25 i pre 14 i pre 8 godina i danas - on je kao suvlasnik npr. fudbalskog kluba koji sve to vreme igra u ligi šampiona (npr. Barselona) i skoro svake sezone ima veće ili manje uspehe ( iako je nekad imao u ekipi Maradonu, kasnije Stoičkova i Romaria pa još kasnije Ronaldinja i Mesija a danas Jamala). Sve vreme ti si suvlasnik ISTE firme (iako je njena "unutrašnjost" u stalnoj promenljivosti)

Prekrasno. Radost i veselje. Svaki posao gde se pravi novac "bez motike" je mana kapitalizma i tu manu ćemo uskoro doživeti. Prvo će krenuti nestabilnost, onda će krenuti tenzije i kao treći korak svi letimo u vazduh. I to se već dešava. To je sve posledica vašeg nakaradnog načina razmišljanja i postavke perpetum mobile sistema gde sediš u fotelji i kaplje ti neka lova.
 
Prekrasno. Radost i veselje. Svaki posao gde se pravi novac "bez motike" je mana kapitalizma i tu manu ćemo uskoro doživeti. Prvo će krenuti nestabilnost, onda će krenuti tenzije i kao treći korak svi letimo u vazduh. I to se već dešava. To je sve posledica vašeg nakaradnog načina razmišljanja i postavke perpetum mobile sistema gde sediš u fotelji i kaplje ti neka lova.
Aмстердамска берза је стара 420 година, америчка преко 200 година, а српска преко 130 година ... и баш сада ће све пући, зато што ти тако замишљаш инвестирање.

Када ја купим ЕТФ, мој новац иде у куповину акција стварних фирми: Apple, Microsoft, Johnson & Johnson, Coca-Cola, Nvidia, итд. Ако ЕТФ прати нпр. С&П 500, он улаже мој новац пропорционално у те компаније, по уделима у индексу.
Дакле, ја дајем свој капитал тим фирмама, a те фирме користе тај новац, за истраживање и развој, за проширење капацитета, за запошљавање радника, за производњу нових производа, маркетинг итд.
Ја нисам паразит, ја сам тиха мањинска акционарска подршка привреди, и носим ризик тога да те фирме можда не успеју.

Са друге стране имаш банке, које не желе са фирмама да деле ризик као што то ради инвеститор, већ банка има своју фиксну камату, па ако ти банкротираш, зна се шта следи.

Да имамо нормалну државу као што немамо, не би нас била срамота да што је берза у краљевини Југославији имала већи новчани обрт него данас или да нам чак и Словнеци беже и то поприлично, а америчка берза за пар минута има обрт колико српска за годину дана.
Наше фирме би имале доста користи, као и инвеститори.
 
Дакле, ја дајем свој капитал тим фирмама, a те фирме користе тај новац, за истраживање и развој, за проширење капацитета, за запошљавање радника, за производњу нових производа, маркетинг итд.
Ја нисам паразит, ја сам тиха мањинска акционарска подршка привреди, и носим ризик тога да те фирме можда не успеју.

Sve to lepo zvuči međutim nije održivo na duže. Previše ljudi je počelo da živi od "kapitala" dok ostali večno ostaju siromašni jer živi od "rada". Takav sistem stvara nejednakost, krize, tenzije i na kraju ratove.

Да имамо нормалну државу као што немамо, не би нас била срамота да што је берза у краљевини Југославији имала већи новчани обрт него данас или да нам чак и Словнеци беже и то поприлично, а америчка берза за пар минута има обрт колико српска за годину дана.
Наше фирме би имале доста користи, као и инвеститори.

Da, sve stoji. Iako nisam zagovornik tržišta kapitala već tržišta rada i opipljivih stvari, smatram da svaka država to treba da ima, ako već imaju svi. Ali Srbija je koruptivna država, ne razmišlja o razvoju, bitno je samo da postoje namešteni tenderi i burazerske kombinacije, šta će nam ostalo. Građani to podržavaju na izborima pa nema razloga da se bunimo.
 
Sve to lepo zvuči međutim nije održivo na duže. Previše ljudi je počelo da živi od "kapitala" dok ostali večno ostaju siromašni jer živi od "rada". Takav sistem stvara nejednakost, krize, tenzije i na kraju ratove.
Да није таквих инвестиција, многе фирме не би ни постојале. Није свако ко инвестира 'капиталиста у палати'. Проблеми настају кад велики системи фаворизују монополе, не плаћају порезе, или када рад остаје потцењен. То је питање политике и регулације, а не постојања инвеститора.
Ко је нама крив што смо лоповска држава и што не можемо да повратимо берзу, па да домаћи инвеститори улажу у домаће фирме, а рецимо да држава помогне тако што би ослободила пореза на капиталну добит, као што је са динарском штедњом.

Eво ти пример инвестирања у градњу некретнина у Београду. Када би ови инвеститори скупили новац за градњу скоро 9000 квадрата ?
Tи се вероватно питаш зашто нису отишли у банку као сав нормалан свет да узму кредит, него се цимају са финансијерима односно малим инвеститорима ?

1. Флексибилнији услови него код банке .Банке траже јаке хипотеке, дугачке историје, често и 30–40% учешћа у кешу. Фонд не мора да нуди класичну хипотеку, већ нуди уносне услове инвеститорима који преузимају ризик добровољно. Мање папирологије, без великог обезбеђења.

2.Не морају да отплаћују кредит месечно. Код банке би морали редовно да отплаћују камату и главницу, што оптерећује кеш-флоу.

Са инвеститорима, често је модел: ништа им не исплаћујеш 2 године, него на крају вратиш све са 11% камате годишње. То значи да новац можеш потпуно уложити у градњу.

3. Јача преговарачка позиција и већа контрола
Са банком често морају да се праве компромиси, прихватају услове банке. Са малим инвеститорима, услове диктира оснивач — он креира модел, темпо, начин исплате.
4. Маркетинг ефекат и ширење мреже
Стотине инвеститора = стотине амбасадора пројекта који деле информације, хвале се да су „инвестирали у зграду“. Ствара се заједница, поверење, и потенцијал за нове пројекте. То је нешто што банка не даје – банка не промовише пројекат, само тражи камату.

5. Нижа цена новца него што изгледа
11% годишње на први поглед делује скупо, али ако, не плаћају ништа 2 године, инфлација „поједе“ део реалне вредности дуга, профит на стану буде рецимо 30–40%, онда испада да се исплати платити ту „скупу“ камату на крају.

Ови оснивачи фонда (пар њих), на крају имају много мању добит, него рецимо богати спортиста који сам из свог џепа финансира изградњу неке некретнине, али мало ли је да за три године рада на неком пројекту добијеш бар један стан, а вероватно је крајња добит у вредности од бар два стана, ако не и читавих пола милиона евра по оснивачу, ако рачунамо да их има рецимо 3 ?
Не ризикујеш свој новац, не можеш на некретнини да зарадиш као када је гради неки тајкун, криминалац, спортиста, гастабајтер.

Razgrabljeno: Za prvih 7 minuta rezervisano svih 1.880 kvadrata zgrade u Ustaničkoj​

Za prvih sedam minuta prodaje rezervisano je svih 1.880 kvadrata prve zgrade u Beogradu koja će se graditi po modelu "Investiram na kvadrat", saopštili su danas autori ovog projekta.
15.11.2024
***********************

Za projekat "Investiram na kvadrat" zainteresovana i dijaspora i region​

*************************
Projekat prve zgrade u Srbiji koja se gradi po inovativnom modelu grupnog investiranja u nekretnine „Investiram na kvadrat“ je, zbog velikog interesovanja građana, dobio svoje proširenje.
28. april 2025.
********************
 
Da, sve stoji. Iako nisam zagovornik tržišta kapitala već tržišta rada i opipljivih stvari, smatram da svaka država to treba da ima, ako već imaju svi. Ali Srbija je koruptivna država, ne razmišlja o razvoju, bitno je samo da postoje namešteni tenderi i burazerske kombinacije, šta će nam ostalo. Građani to podržavaju na izborima pa nema razloga da se bunimo.
Па не можеш вечно да будеш заглављен у прошлости и комунизму, да све гледаш кроз ''нема леба, без мотике''.
Ево кад смо већ код мотике, код нас је почела токенизација ораха. На сличан начин као горе наведени инвеститори, ови пољопривредници нуде токенизацију засада ораха у Србији.

Свако дигитално "купљено" дрво добија свој токен (TWE_R) — финансијски инструмент сличан обвезницама. Пројекат је добио дозволу Комисије за хартије од вредности (јун 2024): издат је бели папир и обављен initial token offering (ITO) .

Захваљујући једног твом клику на телефону или рачунару, неки пољопривредник је добио од тебе 100, 200 или пар хиљада евра, он их улаже у засаде ораха, а чим стабло добије приносе, делите профит у неком обиму.
Ти добијеш дупло више од орочене штедње у банци, пољопривредници шире своју делатност и профит, свима добро, сви деле и добро и лоше.

Постоји слични пројекат са соларним панелима, они чак нуде фиксну добит од 5-6%. Теби опет дупло већа добит него да штедиш у банци, њима много бољи услови у дилу са тобом, него да преговарају са банком, чекају на новац итд.
 
Да није таквих инвестиција, многе фирме не би ни постојале. Није свако ко инвестира 'капиталиста у палати'. Проблеми настају кад велики системи фаворизују монополе, не плаћају порезе, или када рад остаје потцењен. То је питање политике и регулације, а не постојања инвеститора.
Ко је нама крив што смо лоповска држава и што не можемо да повратимо берзу, па да домаћи инвеститори улажу у домаће фирме, а рецимо да држава помогне тако што би ослободила пореза на капиталну добит, као што је са динарском штедњом.

Eво ти пример инвестирања у градњу некретнина у Београду. Када би ови инвеститори скупили новац за градњу скоро 9000 квадрата ?
Tи се вероватно питаш зашто нису отишли у банку као сав нормалан свет да узму кредит, него се цимају са финансијерима односно малим инвеститорима ?

1. Флексибилнији услови него код банке .Банке траже јаке хипотеке, дугачке историје, често и 30–40% учешћа у кешу. Фонд не мора да нуди класичну хипотеку, већ нуди уносне услове инвеститорима који преузимају ризик добровољно. Мање папирологије, без великог обезбеђења.

2.Не морају да отплаћују кредит месечно. Код банке би морали редовно да отплаћују камату и главницу, што оптерећује кеш-флоу.

Са инвеститорима, често је модел: ништа им не исплаћујеш 2 године, него на крају вратиш све са 11% камате годишње. То значи да новац можеш потпуно уложити у градњу.

3. Јача преговарачка позиција и већа контрола
Са банком често морају да се праве компромиси, прихватају услове банке. Са малим инвеститорима, услове диктира оснивач — он креира модел, темпо, начин исплате.
4. Маркетинг ефекат и ширење мреже
Стотине инвеститора = стотине амбасадора пројекта који деле информације, хвале се да су „инвестирали у зграду“. Ствара се заједница, поверење, и потенцијал за нове пројекте. То је нешто што банка не даје – банка не промовише пројекат, само тражи камату.

5. Нижа цена новца него што изгледа
11% годишње на први поглед делује скупо, али ако, не плаћају ништа 2 године, инфлација „поједе“ део реалне вредности дуга, профит на стану буде рецимо 30–40%, онда испада да се исплати платити ту „скупу“ камату на крају.

Ови оснивачи фонда (пар њих), на крају имају много мању добит, него рецимо богати спортиста који сам из свог џепа финансира изградњу неке некретнине, али мало ли је да за три године рада на неком пројекту добијеш бар један стан, а вероватно је крајња добит у вредности од бар два стана, ако не и читавих пола милиона евра по оснивачу, ако рачунамо да их има рецимо 3 ?
Не ризикујеш свој новац, не можеш на некретнини да зарадиш као када је гради неки тајкун, криминалац, спортиста, гастабајтер.

Razgrabljeno: Za prvih 7 minuta rezervisano svih 1.880 kvadrata zgrade u Ustaničkoj​

Za prvih sedam minuta prodaje rezervisano je svih 1.880 kvadrata prve zgrade u Beogradu koja će se graditi po modelu "Investiram na kvadrat", saopštili su danas autori ovog projekta.
15.11.2024
***********************

Za projekat "Investiram na kvadrat" zainteresovana i dijaspora i region​

*************************
Projekat prve zgrade u Srbiji koja se gradi po inovativnom modelu grupnog investiranja u nekretnine „Investiram na kvadrat“ je, zbog velikog interesovanja građana, dobio svoje proširenje.
28. april 2025.
********************

Sve što si naveo stoji, i ja se slažem da kapital i investicije mogu da pomognu privredi. Niko ne osporava da bez toga mnogi projekti ne bi ni krenuli. Ali to nije tema o kojoj sam pričao.

Ja pričam o drugoj strani medalje, o posledicama sistema u kom sve više ljudi živi od kamata, rente i špekulacija, dok sve manje ljudi može da živi od stvarnog rada. Kad se napravi sistem u kom kapital stalno dobija, a rad stalno gubi, tu nešto nije u redu.

Problem nije u jednom projektu ili fondu koji uspe. Problem je što se kroz vreme gradi ceo model u kom kapital pravi profit bez rada, a rad ne može da napravi ništa bez kapitala. I to stvara sve veću razliku između onih koji imaju i onih koji rade. Na kraju to više nije ekonomsko pitanje, nego društveni i politički problem. Dolazi do nejednakosti, kriza, nemira, ljudi nemaju perspektivu, a bogati traže nova tržišta, nove izvore profita…. Jer sistem više ne može da se hrani iznutra, mora da širi teren. Dok je bilo slobodnih tržišta, sistem se razvijao, sad kad ih više nema, kreću tenzije i ratovi. Sam model koji se zasniva na širenju a živimo u konačnom svetu je dugoročno pogrešan.

Zato kažem da je sve to možda super na papiru, ali račun stiže kad-tad. I niko ne računa te posledice dok ne bude kasno. Taj dug nije u parama, nego u nepravdi, i kad se nakupi, svi ga plaćamo u formi nekog velikog reseta koji neće biti prijatan.
 
Sve što si naveo stoji, i ja se slažem da kapital i investicije mogu da pomognu privredi. Niko ne osporava da bez toga mnogi projekti ne bi ni krenuli. Ali to nije tema o kojoj sam pričao.

Ja pričam o drugoj strani medalje, o posledicama sistema u kom sve više ljudi živi od kamata, rente i špekulacija, dok sve manje ljudi može da živi od stvarnog rada. Kad se napravi sistem u kom kapital stalno dobija, a rad stalno gubi, tu nešto nije u redu.

Problem nije u jednom projektu ili fondu koji uspe. Problem je što se kroz vreme gradi ceo model u kom kapital pravi profit bez rada, a rad ne može da napravi ništa bez kapitala. I to stvara sve veću razliku između onih koji imaju i onih koji rade. Na kraju to više nije ekonomsko pitanje, nego društveni i politički problem. Dolazi do nejednakosti, kriza, nemira, ljudi nemaju perspektivu, a bogati traže nova tržišta, nove izvore profita…. Jer sistem više ne može da se hrani iznutra, mora da širi teren. Dok je bilo slobodnih tržišta, sistem se razvijao, sad kad ih više nema, kreću tenzije i ratovi. Sam model koji se zasniva na širenju a živimo u konačnom svetu je dugoročno pogrešan.

Zato kažem da je sve to možda super na papiru, ali račun stiže kad-tad. I niko ne računa te posledice dok ne bude kasno. Taj dug nije u parama, nego u nepravdi, i kad se nakupi, svi ga plaćamo u formi nekog velikog reseta koji neće biti prijatan.
Неједнакост је увек постојала, ми нисмо у најбољем положају као држава, али у поређењу са неким афричким држава, ми смо друштво богатих људи, јер тамо гладују. Никога ни у прошлости то није занимало.

Упорно понављаш да се прави профит без рада, али то није истина. Неко је уложио у неки рад, добио новац, тај новац даље улаже у неку инвестицију, где опет неко ради за тај новац.

Ресет се дешава често, имао си светске економске кризе. Али то је онда продавница са слаткишима на попусту, где можеш купити јефтино акције, крипто валуте итд, јер им је драстично оборена цена, они који паниче они ће тада продавати и бити у минусу.
 

Back
Top