Kako prestati da se ljutite?

Sensei

Master
Moderator
Poruka
92.769
Neki ljudi mogu godinama da se ljute u ekstremnim okolnostima.

Ali čemu služi taj bes? Da li vam to poboljšava život? Da li vas to čini srećnim? Da li vam pomaže da negujete miran um?

Evo nekoliko saveta stručnjaka kako da prevazidjete ljutnju i bes

agfj.png
 
1. Identifikujte i priznajte da ste povredjeni

U korenu ljutnje je neka rana koju treba rešiti. Šta je to? Da li je to neko ko nije uradio ono što su rekli da hoće? Da li te je neko povredio? Da li je to trauma ili neki drugi negativni događaj koji još uvek traje? Možete li da identifikujete odakle tačno dolazi taj bol i bes?

U mnogim slučajevima, verovatno ćete moći da ga identifikujete prilično lako. Na primer, „X osoba mi je učinila nešto loše, pa sam ljut i povređen što izgleda nikome nije stalo.“

U drugim slučajevima, možda se neće tako lako identifikovati. Na primer, osoba koja je imala loše detinjstvo može imati mnoga iskustva koja podstiču njen bes. Neki mogu biti jači od drugih.

Takođe postoji mogućnost da je pravi problem zakopan pod vidljivijim problemom. Na primer, osoba sa problematičnim detinjstvom može da vidi problematično detinjstvo kao problem, a zapravo je problem u tome što se osećaju kao da ih roditelji ne vole. Sve je povezano, ali možda neće biti lako identifikovati bez pomoći obučenog terapeuta.
 
2. Identifikujte rešenje problema.

Možete li da identifikujete rešenje problema? Postoji li opipljiva stvar zbog koje ćete se osećati bolje ako to podnesete osobi koja vam je nanela nepravdu (pod pretpostavkom da želi da ispravi stvari)?

Naravno, ovo verovatno neće biti opcija često. Nije svima žao zbog negativnih stvari koje rade. Možda će biti srećni što ste još uvek ljuti i uznemireni zbog toga.

Ali ako se nađete u situaciji u kojoj ta osoba želi da to ispravi, identifikaciju onoga što će vam pomoći da se oslobodite ljutnje je pravi korak.

To bi moglo biti nešto tako jednostavno kao izvinjenje i priznanje nepravde koju su učinili. Ali, s druge strane, možda je to osoba koja ponovo ispravlja situaciju radeći određenu stvar.

To će pomoći u potkopavanju i okončanju besa, ali ga možda neće potpuno rastvoriti. Možda će biti potrebno neko vreme da se to zaista pusti.
 
3. Pokušajte da rešite problem sa osobom koja vas je povredila.

Možete li da sednete i razgovarate sa osobom koja vas je povredila? Ako ih pitate o njihovoj perspektivi, pomoći će vam da se stavite u njihovu kožu da bolje razumete jedni druge.

Možda je roditelj bio odsutan, a odraslo dete im zbog toga zamera. Ali možda je roditelj bio odsutan jer su morali da rade dva posla da bi platili račune i osigurali da njihovo dete dobije obrazovanje koje mu je potrebno da izađe iz te životne situacije.

Razumno je da se dete ljuti što njegov roditelj nije bio tamo. Ipak, nije da je roditelj bio namerno uvredljiv ili zlonameran. Oni su samo radili ono što mnogi ljudi moraju da urade da bi preživeli.

Ali šta ako ne mogu da rešim problem sa tom osobom?

Može biti slučaj da neće doći do rešenja sa osobom. Možda je ono što je ta osoba uradila bilo previše gnusno da bi ikada pomislio da joj oprosti, u tradicionalnom smislu. Možda su oni neko sa kim ne možete ili ne želite da razgovarate jer su destruktivni ili zlonamerni. To svakako može biti slučaj.

Koraci koji slede vam i dalje mogu omogućiti da se oslobodite svoje ljutnje.
 
2. Identifikujte rešenje problema.

Možete li da identifikujete rešenje problema? Postoji li opipljiva stvar zbog koje ćete se osećati bolje ako to podnesete osobi koja vam je nanela nepravdu (pod pretpostavkom da želi da ispravi stvari)?

Naravno, ovo verovatno neće biti opcija često. Nije svima žao zbog negativnih stvari koje rade. Možda će biti srećni što ste još uvek ljuti i uznemireni zbog toga.

Ali ako se nađete u situaciji u kojoj ta osoba želi da to ispravi, identifikaciju onoga što će vam pomoći da se oslobodite ljutnje je pravi korak.

To bi moglo biti nešto tako jednostavno kao izvinjenje i priznanje nepravde koju su učinili. Ali, s druge strane, možda je to osoba koja ponovo ispravlja situaciju radeći određenu stvar.

To će pomoći u potkopavanju i okončanju besa, ali ga možda neće potpuno rastvoriti. Možda će biti potrebno neko vreme da se to zaista pusti.


resenje problema je kao u filmu purge. :mrgreen:

steta sto jedna takva noc zaista ne postoji. :manikir:
 
4. Vežbajte opraštanje kroz prihvatanje.

Opraštanje je tako loša reč za vrstu prihvatanja o kojoj se često govori. Ljudi imaju tendenciju da razmišljaju o oproštaju kao o iskrenom kajanju, traženju oproštaja, a zatim o oprostu od oštećene osobe. I dok je to svakako vrsta oproštaja, to nije ono što se misli kada se daje savet „praštajte“.

Bolja reč je prihvatanje. Prihvatanje je priznavanje realnosti situacije i mogućnost da se kaže: „U redu, ovo mi se dogodilo.“ Umesto: „Zašto mi se to dogodilo? Kako se usuđuje da mi se ovo desi! Ovo nije trebalo da mi se desi!"

Prihvatanje ne znači da odobravate ponašanje ili da ste u redu sa tim ponašanjem. Ni oproštaj, što se toga tiče. To samo kaže: "U redu, ovo mi se dogodilo." I onda da vidite kako možete zdravo da nastavite sa svojim životom, a da ne uništite sve što dotakne.
 
5. Zapitajte se: „Kako mi ovo služi?“

Ljutnja može biti korisna kao gorivo da se zauzmete za sebe i zahtevate pravičan tretman. Ali, bes može isto tako lako postati sidro oko vašeg vrata koje će vas povući dole.

U nekom trenutku morate da se zapitate: „Kako mi služi ovaj bes? Kako ova ljutnja poboljšava moj život?" Da li? Odgovor će verovatno biti ne.

Istina je da sve što uradiš ljut, možeš da uradiš i trezven. Većinu vremena nema velikog razloga da se ljutite zbog stvari koja se dogodila. Nema nikakve razlike u ishodu stvari.

To može biti kao vrištanje na zid od cigle. Brine li zid? Ne nikako. U tom scenariju, sve što radite je da kvarite svoje mentalno zdravlje i da vam grlo promukne.
 
6. Ne "hranite se " ljutnjom

Neki ljudi vole da borave u svom besu. Oni to rade tako što redovno prebiraju i guraju prste u rane. Redovno se podsećaju na to koliko im je učinjena nepravda, koliko je sve to nepravedno i da svima ipak treba da bude stalo do toga.

Problem u tome je što će ljudi prestati da brinu o tome pre nego što mislite. Oni imaju svoje stvari o kojima treba da brinu. Šanse su takođe prilično dobre da osoba koja je nanela štetu kasnije neće dvaput razmišljati o tome. A ako zaista nisu dobra osoba, možda će čak biti srećni što se još uvek povređujete zbog ove stvari koja se dogodila.

Vaše rane neće zarasti ako ih nastavite otvarati. U nekom trenutku, jednostavno morate prestati da to radite.
 
6. Ne "hranite se " ljutnjom

Neki ljudi vole da borave u svom besu. Oni to rade tako što redovno prebiraju i guraju prste u rane. Redovno se podsećaju na to koliko im je učinjena nepravda, koliko je sve to nepravedno i da svima ipak treba da bude stalo do toga.

Problem u tome je što će ljudi prestati da brinu o tome pre nego što mislite. Oni imaju svoje stvari o kojima treba da brinu. Šanse su takođe prilično dobre da osoba koja je nanela štetu kasnije neće dvaput razmišljati o tome. A ako zaista nisu dobra osoba, možda će čak biti srećni što se još uvek povređujete zbog ove stvari koja se dogodila.

Vaše rane neće zarasti ako ih nastavite otvarati. U nekom trenutku, jednostavno morate prestati da to radite.


ta sam....:mrgreen:

ja generalno mrzim ljudski rod i ne oprastam nikada i ne zaboravljam nikada, ni sitnicu.
 
7. Ne dozvolite da događaj definiše ko ste.

Ljudi mogu ugušiti sopstveni rast i blagostanje držeći se svojih zamera. Ljutnja služi kao zid koji druge ljude drži napolju, jer većina ljudi neće gledati u ljutu osobu i želi pokušati da je zaobidje. To vam uskraćuje priliku da izgradite nove i zdrave odnose sa novim i zdravim iskustvima.

Što je još gore, neki ljudi na kraju definišu sebe po svojoj ljutnji. "Ja sam samo slomljena devojka koju niko nije želeo." „Ja sam ljuti momak koji ne može da nađe mir sa samim sobom. "Ja sam slučajna osoba do koje niko ne brine."

A onda na kraju ostvare te misli jer odbacuju sve što se ne uklapa u tu priču. Osoba koja sebi kaže da nije voljena jer roditelji nisu marili za njih može stalno odbacivati ljude koji tvrde da im je stalo do njih, jer zašto bi iko?

Ta ljutnja na to kako su se njihovi roditelji ponašali nastavlja da podstiče neprijateljska osećanja, što ih dovodi do toga da se ponašaju neprijateljski prema svima koji ne prate narativ o tome šta veruju o sebi.
 
8. Podsetite se da su verovatno radili najbolje što su mogli.

Ljudi često rade najbolje što mogu. Problem je u tome što najbolje za osobu možda i nije baš tako dobro. Čak i pokušaj da budete dobri može biti tako daleka stvar da biste čak pokušali da dostignete.

Zamislite oca alkoholičara. Tata je bio težak pijanac celog života. S vremena na vreme je dobro, posebno dok je trezan, ali onda ponovo počne da pije, a ti ne možeš da podneseš da budeš u njegovoj blizini. Ali ono o čemu tata ne govori je PTSP sa kojim se suočava zbog zlostavljanja kada je bio mali dečak. Ne veruje da mu iko može pomoći. Alkohol otupljuje bol i omogućava mu da funkcioniše, ali takođe pojačava bes i neprijateljstvo koje on gasi.

I deca mu zbog toga zameraju, i to s pravom.

Ali šta je tati najbolje? Sigurno je najbolje da ide na savetovanje da dobije pomoć i da prestane da pije, zar ne? Pa možda. Ali tata takođe radi protiv decenija nerešenih trauma i negativnih navika koje su toliko ukorenjene da on sebe ne vidi kao nekoga ko bi mogao biti bolji. A za njega je činjenica da ne udara svoju decu drastičan korak u odnosu na detinjstvo koje je imao, gde je živeo u strahu od sopstvenog oca.

Život je nekima težak i gorko ružan. Najbolje od čoveka nije uvek dobro. I dok je ponekad pošteno i razumno biti ljut zbog situacije ili načina na koji ste tretirani, na kraju ćete morati da odlučite da to pustite. To je lakše učiniti ako možete da se stavite u cipele nekoga poput tate, koji treba da se suoči sa svojim životnim traumama i postupcima.

Ali to prihvatanje, to oproštenje, nije za tatu ili koga god da ti zameriš. To je za vas, tako da možete da budete mirni i da vam te ružne stvari godinama ne vise oko vrata.
 

Back
Top