kako pomoci sebi?

raspberry

Zainteresovan član
Poruka
138
prolazim kroz nesto.... ne znam kako da nazovem to stanje. ne prolazim. ono ne prestaje.
kao dete sam cesto razgovarala sa "nekim" koga niko osim mene nije mogao da vidi....
ponekad sam bila jako asocijalna, iako sam u sustini bila vrlo drustveno dete.... jednostavno ponekad bi me "nesto" neverovatno okupiralo i nikakvo drustvo ili neZnamTiSta me ne bi od toga odvuklo.
cesto sam hodala po dvoristu trazheci nesto u travi.... uporno.... godinama....
pre par godina mi je mama rekla (ona je inace oduvek bila jako zaludjena za sf i cesto je isla kod raznih gatara, astrologa, rasljara i koje-kuda) da su joj skoro svi (od tih njenih "izvora") rekli da ima nesto u nasem dvoristu davno zakopano, oni ne znaju sta je to, ali je TU.... i da ona to nikako ne odkopava jer nije njoj namenjeno....
naime... ja sanjam to dvoriste..... nocima.... ne secam se sna ujutru, nemam pojma sta sam sanjala, ali mi je prva stvar pred ocima i u glavi to dvoriste.... i celo jutro ne mogu da se otrgnem toj misli.... toliko da mi naprosto dodje da odem tamo i prekopam sve....
razvukla sam... izvinjavam se..... morala sam negde da izbacim to iz sebe...... savet? ideja? ikustvo? anything?
 
istripovala si se...od toga sto ti je rekla keva, kreirala si celu pricu i zato si tako opsednuta time..
sta mislis da je to uopste? zasto mislis da je tebi namenjeno?

iskustvo: i ja sam bila mala pa sam imala puno takvih akcija...i super su, razumem te potpuno..:)
 

Back
Top