Odavno sebi postavljam pitanje ...
Kako napisati roman ?
Piscima nije bilo lako da napisu svoj prvenac .No kad su jednom preskocili tu zacaranu liniju nizali su ih ko kolacice .
U novinama na TV u necijem ili svom razgovoru pomno sam sakupljala svaku iole informaciju... Kako pisati Roman.?
A negdje duboko u sebi plasila sam se nemoci da pocnem nemoci da ga i kad bi pocela ne zavrsim.
Zakaci se draga za HRABROST govorim sebi .Ti si ona hrabra djevijcica od rodjenja , bez inkubatora kao nedonosce si se izborila za zivot.
Dakle biti hrabar i poceti .Dilema odakle kojim redom glava mi je puna sjecanja koja zadiru u rano djetinjstvo .
Da pocnem sa iskricama odlomcima i sjecanjima ...
Da pocnem ...
Bilo je to u vremenu mog prvog povratka rodnom kraju .Sve svjeze sve mirise i pjeva podijeljenim osjecajima .
Otisla tamo gdje su korijeni mojih predaka.
Vratila se tu odakle je za mene sve pocelo .
Od prvih koraka,rijeci, ispisanih slova, prve procitane knjige prvog odgledanog filma, do prve ljubavi .
Puno toga cu u ovoj iskrici da preskocim da bi dosla do kamencica sa sjevernog Jadrana.
Brat Milan ciji otac moj stric nije htio da ode za Crnu Goru tog prvog dana gledao me cudno .
On je meni zavidio mojim osjecajima mojoj ljubavi prema cijelim krajem rodnoj kuci i svakoj njenoj ciglici .
On nije znao ono sto sam spoznala ja mojim odlaskom.On nije izgubio svoj rodni kraj da bi ga znao cijeniti .
Ja jesam ma da se cijelog vremena od odlaska borim da ne odem zapravo mozda i nisam . ...
Sad idemo na kamencice iz Kraljevice.
Milan je strpljivo cekao da iz guzve mog prvog dana prvog povratka odvede sestru na jedno tiho sjecanje cineci tome tri tacke u prostoru pa i vremenu .
Dujo nasao sam nesto tvoje nesto sto si u zurbi seljenja ocito saboravila .
Na njegovom radnom stolu medju knjigama virkala je ovalna limena kutija nekad puna bonbonama 5o5.
Crvene izblijedele boje brojem godina .Pravo iz naseg djetinjstva u nasu tad takvu stvarnist .
A u limeci kamencici sa sjevernog Jadrana .
Nije ih bilo lako sakupiti jer u tom odmaralistu cijela plaza je bila betonska ...
Ono more koje sam prsticem liznula pri prvom susretu ono je u plitkom i dubokom njedrilo te kamencice .
Ta Duska duge plavo smedje kose sapletene u dvije jednake pletenice gnjurila je tek priuceni plivac i skupljala kamencice .
Svako ima bar po jedan Bermudski trougao da zna i da ne zna, a ipak ga ima .
Moj se otvorio tog dana dok su kamencici iz bratove ruke klizjeli mojom pomalo drhtavom od siline osjecanja produbljenog sjecanja tu na pragu rodnog doma ...
Otici cu jednog dana u Kraljevicu i vratiti moru negovo blago iz mojih zgrcenih ruku u njegove dubine ...
Rekla sam sva ushicena ma da sam ko sto i sad znam znala da je to samo rijec prosuta u trouglu i da ce se izgubiti neznano kud.
Pisanje se NASTAVLJA...
Kako napisati roman ?
Piscima nije bilo lako da napisu svoj prvenac .No kad su jednom preskocili tu zacaranu liniju nizali su ih ko kolacice .
U novinama na TV u necijem ili svom razgovoru pomno sam sakupljala svaku iole informaciju... Kako pisati Roman.?
A negdje duboko u sebi plasila sam se nemoci da pocnem nemoci da ga i kad bi pocela ne zavrsim.
Zakaci se draga za HRABROST govorim sebi .Ti si ona hrabra djevijcica od rodjenja , bez inkubatora kao nedonosce si se izborila za zivot.
Dakle biti hrabar i poceti .Dilema odakle kojim redom glava mi je puna sjecanja koja zadiru u rano djetinjstvo .
Da pocnem sa iskricama odlomcima i sjecanjima ...
Da pocnem ...
Bilo je to u vremenu mog prvog povratka rodnom kraju .Sve svjeze sve mirise i pjeva podijeljenim osjecajima .
Otisla tamo gdje su korijeni mojih predaka.
Vratila se tu odakle je za mene sve pocelo .
Od prvih koraka,rijeci, ispisanih slova, prve procitane knjige prvog odgledanog filma, do prve ljubavi .
Puno toga cu u ovoj iskrici da preskocim da bi dosla do kamencica sa sjevernog Jadrana.
Brat Milan ciji otac moj stric nije htio da ode za Crnu Goru tog prvog dana gledao me cudno .
On je meni zavidio mojim osjecajima mojoj ljubavi prema cijelim krajem rodnoj kuci i svakoj njenoj ciglici .
On nije znao ono sto sam spoznala ja mojim odlaskom.On nije izgubio svoj rodni kraj da bi ga znao cijeniti .
Ja jesam ma da se cijelog vremena od odlaska borim da ne odem zapravo mozda i nisam . ...
Sad idemo na kamencice iz Kraljevice.
Milan je strpljivo cekao da iz guzve mog prvog dana prvog povratka odvede sestru na jedno tiho sjecanje cineci tome tri tacke u prostoru pa i vremenu .
Dujo nasao sam nesto tvoje nesto sto si u zurbi seljenja ocito saboravila .
Na njegovom radnom stolu medju knjigama virkala je ovalna limena kutija nekad puna bonbonama 5o5.
Crvene izblijedele boje brojem godina .Pravo iz naseg djetinjstva u nasu tad takvu stvarnist .
A u limeci kamencici sa sjevernog Jadrana .
Nije ih bilo lako sakupiti jer u tom odmaralistu cijela plaza je bila betonska ...
Ono more koje sam prsticem liznula pri prvom susretu ono je u plitkom i dubokom njedrilo te kamencice .
Ta Duska duge plavo smedje kose sapletene u dvije jednake pletenice gnjurila je tek priuceni plivac i skupljala kamencice .
Svako ima bar po jedan Bermudski trougao da zna i da ne zna, a ipak ga ima .
Moj se otvorio tog dana dok su kamencici iz bratove ruke klizjeli mojom pomalo drhtavom od siline osjecanja produbljenog sjecanja tu na pragu rodnog doma ...
Otici cu jednog dana u Kraljevicu i vratiti moru negovo blago iz mojih zgrcenih ruku u njegove dubine ...
Rekla sam sva ushicena ma da sam ko sto i sad znam znala da je to samo rijec prosuta u trouglu i da ce se izgubiti neznano kud.
Pisanje se NASTAVLJA...
