Kako komuniciraju biljke?

[Lada]

Komunikacija je deo ljudskog života i cele prirode. Osim što je svojstvena ljudima i životinjama, neverbalna komunikacija postoji i u biljnom svetu. Iako biljke nemaju specifična čula poput čoveka ili životinje, njihov život je mnogo složeniji nego što se mislilo. Delimično skriven ispod površine zemlje, biljni svet takođe prima, prenosi i pruža informacije. Povezan je i komunicira i sa životinjama i sa ljudima, kao i sa okruženjem koje ga okružuje.

https://image.wallperz.com/images/wallperz.com_u2mvt29paw7p100wgjho8rohrqosjc.jpg

 

[Lada]

Jedan od zanimljivih primera komunikacije u biljnom svetu odvija se pod zemljom, koristeći korenje. Koreni drveća poput smrče, hrasta, breze i jasike su u simbiozi sa korenima šumskih gljiva zvanih mikoriza. Naime, tanke gljivične niti ili micelijum naseljavaju korenje drveća, postajući tako njihov produžetak i omogućavajući im da prodru do delova zemljišta do kojih sami nikada ne bi mogli da dopru. Takva veza omogućava drvetu veću količinu mineralnih soli i zalihe vode za sušne periode. Pošto nadzemni deo gljive nema hlorofil, koji omogućava proces fotosinteze ili stvaranje sopstvene energije i hrane, simbioza sa korenom im omogućava dobijanje ugljenih hidrata. Tako nastaju prirodne zajednice sa zajedničkim i svrsishodnim životom. Glavna žarišta podzemnih šumskih mikoriznih mreža javljaju se pored velikih, starih stabala koja su gljivičnim nitima povezana sa drugim drvećem u šumi. Ova stabla su poznata kao "majka drveta", a njihova uloga je svojevrsna briga i pomoć mladima. Procenjuje se da je na ovaj način povezano i do nekoliko stotina stabala u šumi.

 

[dixieland]

Kirlian photograph

 

[Lada]

Kirlian photograph

Ovo je nestvarno..kao covecija aura...a boje...razbi me lepota...

 

[Lada]

Termin alelopatija, kao direktan ili indirektan uticaj jedne biljke na drugu, počeo je da se koristi u dvadesetom veku, iako je alelopatska aktivnost bila poznata još u antici. Teofrast iz III. veka pre nove ere Kr. pominje da leblebija „osiromašuje“ zemljište, za razliku od drugih mahunarki koje „oživljavaju“ zemljište, dok je Plinije primetio da orasi usporavaju ili zaustavljaju rast biljaka zasađenih u njegovoj blizini.

https://fritsahlefeldt.files.wordpr...-tree-social-network-e1547391788507.jpg?w=736

 

[Lada]

Osim što dobijaju neophodne hranljive materije iz korena, biljke istovremeno luče određena hemijska jedinjenja koja im pomažu u zaštiti od bakterija, buđi i insekata. Proces izlučivanja hemikalija kao što su organske kiseline, aminokiseline i šećeri najčešće negativno utiče na rast, razmnožavanje i razvoj susednih biljaka. Hemikalije se izlučuju putem korena, ispiru kišom sa lišća ili se oslobađaju razgradnjom biljnih sastojaka. Jedan takav primer nalazimo na livadama gde tratinčica svojim izlučevinama ili mirisima „tera“ iz svoje blizine druge krupnije cvetove kako bi sebi omogućila nesmetan razvoj.

Tradicionalna sadnja takođe pokazuje da je čovek vrlo rano uočio određene odnose među biljkama i to iskustvo primenio prilikom sadnje. Tako se i danas zajedno sade pasulj, kukuruz i bundeva. Kukuruz služi kao oslonac na koji se pasulj penje; pasulj obogaćuje zemljište zbog sposobnosti da vezuje azot za koren, dok bundeva svojim širokim listovima stvara hlad i tako sprečava isušivanje zemljišta. Sve tri biljke na kraju svog prirodnog ciklusa služe kao organski materijal za obogaćivanje zemljišta za sledeću godinu.

Pored održavanja plodnosti zemljišta, alelopatski uticaji se koriste i za pronalaženje novih prirodnih rešenja za suzbijanje korova. Zbog toga se sve više pažnje poklanja istraživanju odnosa među biljkama u cilju pronalaženja novih rešenja koja bi zamenila štetne herbicide.

 

[Lada]

Komunikacija između biljaka i životinja

Istraživanja pokazuju da biljke koje su izložene biljnim ušima, zahvaljujući mikorizi mogu poslati signale drugim biljkama da su napadnute. To upozorenje daje drugim biljkama priliku da proizvedu vlastitu kemijsku tvar za zaštitu koja odbija lisne uši, a privlačna je osama koje su prirodni neprijatelj lisnih ušiju. Zahvaljujući toj vrsti komunikacije, biljke uspijevaju zaštititi svoj rast i razvoj. Poznat je i primjer suradnje između određenih biljaka i mravi: neke biljne vrste u tropskim područjima na svojim stabljikama imaju komorice u kojima se nastanjuju mravi. Mravi pomažu biljkama u zaštiti od nametnika koji bi ih inače pojeli. Neke pak, poput onih iz roda akacija, imaju komorice za mrave i trnove, čime se nastoje zaštititi od biljojeda; počne li biljojed brstiti listove, mravi se upute na mjesto napada i otjeraju uljeza ubodima.

Iako se doživljava statičnim i nepokretnim, istraživanja otkrivaju da je biljni svijet puno dinamičniji i življi te čuva svoj opstanak.

U tom prirodnom lancu svaka je karika podjednako važna i ima svoju točno određenu ulogu.

Pripremile: Sofija Stepanovska i Irena Petak, Nova Akropola