Kako je završio Pontije Pilat

Gedeon

Veoma poznat
Poruka
14.088
Prema istoričarima, jedini koji je mogao da promeni sudbinu Isusa Hrista bio je prokurator Judeje. Jevanđelje ne posvećuje toliko pažnje nijednom od rimskih vladara. Međutim, malo se zna o Pilatovoj kasnijoj sudbini. Međutim, nedavna otkrića arheologa rasvetljavaju ovu misteriju.

Realna ličnost

Više nema sumnje da je Pontije Pilat zaista postojao i da je bio prefekt provincije Judeje za vreme cara Tiberija.

Prvi čvrsti dokazi pronađeni su 1961. godine: istraživači su iskopali mermernu ploču sa natpisima na latinskom na mestu drevne Cezareje u Palestini (danas predgrađe Sdot Jama, Izrael). Neke reči su izgubljene, ali stručnjaci su rekonstruisali punu frazu: „Pontije Pilat, prefekt Judeje, predstavljao je Tiberija kesarijcima“.

Nekoliko godina kasnije, u Izraelu je pronađen prsten koji datira iz 1. veka nove ere, takođe sa natpisima, samo nečitkim.

Tek 2018. istraživači su otkrili da je na prstenu ugravirano ime "Pontije Pilat". Paradoksalno, ovo nije pravo ime tužioca. Pontije je porodično prezime, Pilat je nadimak, koji očigledno ukazuje na vojno iskustvo: „bacač koplja“.

Jedan čin koji je sve promenio

Ako analiziramo izvore tog doba, postaje jasno da Pontije Pilat od samog početka nije imao dobre odnose sa jevrejskim narodom.

Stanovnici Judeje su se teško nosili sa gubitkom svoje državne nezavisnosti u šestoj godini naše ere, kada je rimski car Avgust uklonio vazalnog kralja Iroda Arhelaja i uveo direktnu vlast. To je izazvalo nalet separatizma - s vremena na vreme izbijale su pobune koje je prokurator oštro gušio. Stalno je tražio od Rima da pošalje još legija.

Jevanđelje posredno ukazuje i na to da Pontije nije voleo Jevreje: prkoseći jerusalimskim prvosveštenicima, nije odmah osudio Isusa. Što je Pilat duže razgovarao sa Hristom, prema Svetom pismu, sve je više shvatao da pred sobom ima posebnog čoveka.

„Tada se Pilat setio da su Jevreji pred Pashu imali običaj da traže od namesnika da pusti jednog od osuđenih na smrt. Shvativši da su vođe izdale Hrista iz zavisti, i nadajući se da će naći podršku od prostog naroda, Pilat je upitao ljude oko litostrotona: „Koga želite da vam pustim: Varavu ili Isusa Hrista?“
 
Tokom suđenja, prokurator je tri puta odbio da preda Isusa Hrista na smrt. „Ali oni povikaše: raspni ga!“ — ukazuje jevanđelje po Luki.

Na kraju je prefekt popustio, pribegavši drevnom jevrejskom običaju: demonstrativno je oprao ruke. Tako je pokazao da je nevin za Isusovu smrt.

Ova epizoda je, inače, izazvala velike polemike među hrišćanima. Neki su smatrali da je rimski namesnik umešan u raspeće Gospoda, drugi su ga branili.

Inače, u koptskoj i etiopskoj crkvi Pilat je priznat kao svetac. Istina, poenta nije u jevanđelskoj priči, već u budućoj sudbini.

Svedočanstva istoričara

Sa stanovišta rimske države, suđenje Hristu je bio beznačajan događaj. Iako je Pilat zapravo popustio gomili, za ovo nije usledila kazna.

Ali kasnije su se desili događaji koji su doveli do smene prokuratora. Prema istoričarima Josifu i Tacitu, Pilat je smenjen sa dužnosti 36. godine nove ere. Razlog je bio još jedno brutalno suzbijanje narodnog nezadovoljstva, što se čak i Rimu činilo previše.

Tužbu protiv prefekta napisao je legat-propretor susedne provincije Sirije (a zapravo Pilatov pretpostavljeni) Lucije Vitelije. Očigledno je intrigirao protiv guvernera Judeje; nakon klevete, njegova karijera je završena. Pilat je poslat u Rim, gde mu se gubi svaki trag. Postoji nekoliko teorija o tome šta mu se dalje dogodilo.

Mučenik ili samoubica?

Crkveni istoričar iz četvrtog veka Jevsevije iz Kesarije piše da je Pilat poslat u izgnanstvo u Galiju. Tu se dogodila nesreća: njegova ćerka je pala kroz led jezera. Ne mogavši da podnese tugu, izvršio je samoubistvo.

Prema drugoj apokrifnoj legendi, put prokuratora se završio slično, samo u Rimu. Telo je bačeno u Tibar, ali je to izazvalo tolikp uzmućivanje vode da je moralo da se izvuče.

Zatim su pokušali da ga udave u Roni, ali reka takođe nije prihvatila pokojnika.

Konačno, u blizini savremenog Lucerna pronašli su planinsko jezero gde su pohranjeni ostaci nekadašnjeg prokuratora. Sada rezervoar na visini, kao i vrh, nosi ime Pilata.

Prema drugim pričama, koje se u koptskoj i etiopskoj crkvi smatraju pouzdanim, prefekt je bio toliko dirnut sudbonosnim susretom sa Spasiteljem da je i sam postao hrišćanin. I postradao je mučenički oko 64. godine nove ere tokom Neronovog progona.

Pilatovu suprugu, inače, neke crkve priznaju i kao sveticu – na primer, Carigradska pravoslavna crkva. Prema predanju, Klaudija Prokula je poverovala u Hrista i krstila se. Međutim, o njoj, kao ni o njenom mužu, među hrišćanima nema jasnog mišljenja.

Izvor: "SPŽ" i "BZV"
 

Back
Top