- Poruka
- 23.062
I pored emancipacije žena, i ćerke i sinovi zaključuju da je „tata bolje prošao", kaže Zoran Milivojević. Razlog je upravo emancipacija žene, jer je ona umesto da redefiniše svoju ulogu, samo pored uloge žene koja se bavi kućom i decom, sebi dodatno natovarila i novu ulogu koja se do tada smatrala muškom, a to su posao i karijera. I upravo zbog toga što žena ne može potpuno da se posveti jednoj od ove dve uloge, a da pri tome ne bude nesrećna jer se morala odreći nečega što joj je važno u onoj drugoj ulozi, njena borba da zadovolji i jedno i drugo mladima deluje neprivlačno.
Milena Dragićević-Šešić zaključuje da nismo mnogo odmakli u emancipaciji žena.
- Mi još nemamo sigurne kuće za muškarce i zna se u kom pravcu ide nasilje. Pogledajte, uostalom, parlament ili lideršip uspešnih korporacija. To što imamo uspešnih žena na univerzitetima i u ustanovama kulture je posledica emancipacije jednog određenog broja visokoobrazovanih. Ali zapitajte se koliko ima direktora bolnica koje su žene ili uzmite bibliotekarsku struku, u kojoj dominiraju žene, i videćete da malo biblioteka ima ženu direktora. Nema reči o potpunoj emancipaciji, čak ni u domenu kulture i obrazovanja - smatra Milena Dragićević-Šešić.
Zoran Milivojević priča da je tokom boravka u Njujorku prolazio pored poslastičarnice u kojoj je snimana serija i video da je tamo uvek gomila mladih žena. Ponašaju se kao neka vrsta modernih hodočasnika koji obilaze svoja „sveta mesta", mesta za koje ih vezuju snažne emocije. Zato je, smatra on, serija „Seks i grad" spomenik neodrastanju.
- Svi ženski likovi u seriji su matore devojke koje pokušavaju da ostvare svoje romantične snove. To im ne uspeva, tako da ostaju na nivou adolescentne grupe u kojima prijateljice u emocionalnom smislu zamenjuju partnera, porodicu i decu. Sa jedne strane, njihove fantazije o ljubavi i braku su zapravo predstave o muškarcu koji će ih voleti na način koji im omogućuje da ne odrastu, a sa druge strane je njihovo odbijanje da se odraste dok ne ostvare takve fantazije. Zbog svega toga je ta serija meni pomalo tužna jer je dobra slika otuđenja koje postoji u savremenim urbanim sredinama - smatra Milivojević.
Milivojević smatra da nije lako biti žena u Srbiji jer su naše žene specifična mešavina modernog i tradicionalnog, a one koje to nisu izgledaju kao karikature samo jedne tendencije. A nekada žena uradi sve što treba i postane emancipovana, ali i onda shvati da se pojavio problem o kome nije razmišljala, a to je da takva kakva je sada, ispravna po različitim kriterijumima, jednostavno ne može da pronađe partnera. Zato je jedna od posledica serije u kojima se promoviše žena koja je „oslobođena" eksplozija neudatih žena posle tridesete godine, kojih je sve više i u Srbiji i koje se ipak, kao i junakinje „Seks i grada", na kraju udaju i rađaju decu jer ne mogu da se „oslobode" svog biološkog sata.
- Sve je povezano u jedan čvor koga je teško rasplesti. Mislim da je suština u tome da mlade generacije ne žele da odrastu jer pogrešno misle da je odrasti raditi isto što i njihovi roditelji. I zato ni mladići ni devojke ne žele da izađu iz onoga što zovemo „zabavljanje". I ako gledamo kako je to u našim gradovima, vidimo sličan zaplet: muškarci tragaju za površnim seksualnim vezama, a devojke za večitom romantičnom zaljubljenošću. I jedno i drugi kratko traje. Ljubav, vezivanje koje traje, jednostavno više nije moderno. I zaista je problem onda to što nema dece - kaže Milivojević.
I šta je sad preostalo ženama? Tačnije, da li se ušuškati u odoru domaćice i naći odgovarajućeg sponzora ili pravu ljubav, ili se opredeliti za uspešnu poslovnu karijeru i kopirati Keri, Šarlot, Mirandu i Samantu? Kako će žena izgledati sredinom ovog milenijuma? Milivojević kaže da je jedino što može reći o profilu žene u budućnosti je da će ona imati vaginu.
- Postoji više mogućih scenarija kako će se stvari odvijati za 50 godina. Ako me pitate za ono što sada zovemo Zapad, onda samo mogu reći da je žena 21. veka osoba sa vaginom, a muškarac osoba sa penisom. To znači da će sve druge odrednice, društvene i psihološke, biti raščlanjene, atomizirane i odbačene. Ulazimo u period totalne negacije polnih uloga, što će dovesti do toga da će postojati spektar likova koji nisu vezani za pol i da će sam pol postati manje važna činjenica - objašnjava Milivojević.
Ovo je deo jednog ogromnog clanka. Slucajno sam nabasao na njega u svojoj arhivi.
Zanima me sta mislite o ovome sto je receno od Dr Zorana MIlivojevica?
Milena Dragićević-Šešić zaključuje da nismo mnogo odmakli u emancipaciji žena.
- Mi još nemamo sigurne kuće za muškarce i zna se u kom pravcu ide nasilje. Pogledajte, uostalom, parlament ili lideršip uspešnih korporacija. To što imamo uspešnih žena na univerzitetima i u ustanovama kulture je posledica emancipacije jednog određenog broja visokoobrazovanih. Ali zapitajte se koliko ima direktora bolnica koje su žene ili uzmite bibliotekarsku struku, u kojoj dominiraju žene, i videćete da malo biblioteka ima ženu direktora. Nema reči o potpunoj emancipaciji, čak ni u domenu kulture i obrazovanja - smatra Milena Dragićević-Šešić.
Zoran Milivojević priča da je tokom boravka u Njujorku prolazio pored poslastičarnice u kojoj je snimana serija i video da je tamo uvek gomila mladih žena. Ponašaju se kao neka vrsta modernih hodočasnika koji obilaze svoja „sveta mesta", mesta za koje ih vezuju snažne emocije. Zato je, smatra on, serija „Seks i grad" spomenik neodrastanju.
- Svi ženski likovi u seriji su matore devojke koje pokušavaju da ostvare svoje romantične snove. To im ne uspeva, tako da ostaju na nivou adolescentne grupe u kojima prijateljice u emocionalnom smislu zamenjuju partnera, porodicu i decu. Sa jedne strane, njihove fantazije o ljubavi i braku su zapravo predstave o muškarcu koji će ih voleti na način koji im omogućuje da ne odrastu, a sa druge strane je njihovo odbijanje da se odraste dok ne ostvare takve fantazije. Zbog svega toga je ta serija meni pomalo tužna jer je dobra slika otuđenja koje postoji u savremenim urbanim sredinama - smatra Milivojević.
Milivojević smatra da nije lako biti žena u Srbiji jer su naše žene specifična mešavina modernog i tradicionalnog, a one koje to nisu izgledaju kao karikature samo jedne tendencije. A nekada žena uradi sve što treba i postane emancipovana, ali i onda shvati da se pojavio problem o kome nije razmišljala, a to je da takva kakva je sada, ispravna po različitim kriterijumima, jednostavno ne može da pronađe partnera. Zato je jedna od posledica serije u kojima se promoviše žena koja je „oslobođena" eksplozija neudatih žena posle tridesete godine, kojih je sve više i u Srbiji i koje se ipak, kao i junakinje „Seks i grada", na kraju udaju i rađaju decu jer ne mogu da se „oslobode" svog biološkog sata.
- Sve je povezano u jedan čvor koga je teško rasplesti. Mislim da je suština u tome da mlade generacije ne žele da odrastu jer pogrešno misle da je odrasti raditi isto što i njihovi roditelji. I zato ni mladići ni devojke ne žele da izađu iz onoga što zovemo „zabavljanje". I ako gledamo kako je to u našim gradovima, vidimo sličan zaplet: muškarci tragaju za površnim seksualnim vezama, a devojke za večitom romantičnom zaljubljenošću. I jedno i drugi kratko traje. Ljubav, vezivanje koje traje, jednostavno više nije moderno. I zaista je problem onda to što nema dece - kaže Milivojević.
I šta je sad preostalo ženama? Tačnije, da li se ušuškati u odoru domaćice i naći odgovarajućeg sponzora ili pravu ljubav, ili se opredeliti za uspešnu poslovnu karijeru i kopirati Keri, Šarlot, Mirandu i Samantu? Kako će žena izgledati sredinom ovog milenijuma? Milivojević kaže da je jedino što može reći o profilu žene u budućnosti je da će ona imati vaginu.
- Postoji više mogućih scenarija kako će se stvari odvijati za 50 godina. Ako me pitate za ono što sada zovemo Zapad, onda samo mogu reći da je žena 21. veka osoba sa vaginom, a muškarac osoba sa penisom. To znači da će sve druge odrednice, društvene i psihološke, biti raščlanjene, atomizirane i odbačene. Ulazimo u period totalne negacije polnih uloga, što će dovesti do toga da će postojati spektar likova koji nisu vezani za pol i da će sam pol postati manje važna činjenica - objašnjava Milivojević.
Ovo je deo jednog ogromnog clanka. Slucajno sam nabasao na njega u svojoj arhivi.
Zanima me sta mislite o ovome sto je receno od Dr Zorana MIlivojevica?