- Poruka
- 388.683
Put projekta Sajam u Beogradu bio je dug više od dve decenije. O proširenju grada na prostor današnjeg Novog Beograda razmišljalo se već prilikom donošenja Generalnog urbanističkog plana.Tim bečkih arhitekata u svom konkursnom radu iz 1922. godine, pod šifrom Singidunum Novissima, predviđao je gradnju na ovom terenu. Autor plana Kovaljevski priložio je uz glavni dokument i viziju širenja Beograda prema zapadu i njegovo spajanje sa Zemunom, do čega je došlo tek 1934. godine.
Beogradski trgovci pokrenuli su u okviru svoje komore inicijativu za osnivanje Sajma pred sam početak Prvog svetskog rata, 1914. godine. Posle rata, osnivanjem Društva za zemaljske izložbe 1923. godine, ideja je obnovljena, a njegovim Pravilima predviđeno je podizanje trajnih izložbenih paviljona na sopstvenom zemljištu.
Društvo se deset godina borilo za izbor zemljišta na kome će se podići Sajam. Izgradnjom Mosta kralja Aleksandra i uvođenjem tramvajske veze sa Zemunom, odlučeno je da se Sajam izgradi na levoj obali Save. Zemljište je dobijeno 18. decembra 1935. zahvaljujući inicijativi industrijalca Vlade Ilića, tadašnjeg predsednika Industrijske komore, a potom i predsednika Beogradske opštine (1935-1939). Društvo za priređivanje sajmova i izložbi u Beogradu, kako se nazivalo od reorganizacije 1933. godine, za potrebe izgradnje Sajma dobilo je materijalnu podršku i povoljan kredit od OGB, što je uz dotacije drugih privrednika, Zadužbine Nikole Spasića i Narodne banke omogućilo početak izgradnje.