Kako izgleda nastava u "demokratskim školama"?

  • Začetnik teme Začetnik teme Jacob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Jacob

Buduća legenda
Poruka
49.565
U Danskoj postoji takozvana demokratska škola čiji je cilj da deca nauče da služe zajednici, a ne da slušaju učitelje. U suštini, škola bi trebalo da bude antiautoritarna, da bude ogledalo moderne demokratije.

Škola se nalazi u prirodi, van grada. Mnogi đaci dolaze na nastavu autobusom – to nije ništa neobično. Međutim neobično je to što u školu dolaze kad hoće. Važno je da u školi provedu pet sati. Većina đaka se pojavljuje između devet i 10 sati…

Ovo je demokratska škola u kojoj je sloboda veoma važna. Đaci sami odlučuju šta, i od koga uče. „Ema je napisala pismo i ja sam htela da ga dešifrujem“, kaže učenica Freja Pedersen.

0,,6360285_1,00.jpg

U tzv. demokratskoj školi u Danskoj deca sama odlučuju kada, šta i sa kim žele da uče

Deca razmenjuju znanje

Ema je napisala pismo runama – a Freja ne zna to drevno pismo. Ema je morala da objasni Freji šta koje slovo, tj. znak znači. Tipičan primer za ovakav tip škole. Deca prenose znanje drugoj deci. „Zabavno je i ovako učim mnogo brže zato što me to interesuje. Da su slučajno rune ispisane na tabli u običnom razredu, mislim da bi mi to bilo dosadno", kaže Freja.

U drugoj prostoriji vrše se pripreme za Božić. Možda na prvi pogled svakodnevica u ovoj školi deluje haotično, ali kao i kod mrava – u stvari se iza svega krije neki sistem. I pravila! - kaže učiteljica Kristina Tomsen: „Kuhinja recimo može da bude veoma opasno mesto. Zbog toga su i pravila važna. Ima ih ovde u školi dosta. Najvažnije pravilo je da se jedni prema drugima odnosimo s poštovanjem. To znači da saslušamo šta neko ima da nam kaže, ali i da prestanemo kada nam se kaže – stop."

Kazne za kršenje pravila

Dakle i u demokratskoj školi sloboda je ograničena. Kada se pravilo prekrši – sledi kazna. Kim koji se podrugivao jednom učeniku, morao je za kaznu odmah da ode da pomaže u čišćenju dvorišta. Kaznu mu je odredio komitet za pravdu u školi, objašnjava Nina Knudsen. „Onaj ko ne poštuje pravila i ne posprema za sobom, mora nešto po kazni da uradi za zajednicu. Ipak, sve se to kreće u normalnim granicama. Onaj ko je nasilan mora da odgovara pred celom školom. To je naš glavni organ, vrhovna instanca. Kad se dotle dođe - to znači da je u pitanju ozbiljna stvar.“

0,,6360287_1,00.jpg

Najvažnije pravilo - poštovanje!

Takozvane slobodne škole u Evropi imaju dugu tradiciju. Mnogo toga govori u prilog ideje i koncepta - da se lepo i korisno mogu spojiti i u obrazovanju dece.

Autori: M. Vagner / N. Rujević

Odg. urednica: I. Ivanović

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,14736176,00.html

*********

Ipak je mozda ova tema bolja za ovaj pdf :)
 
Meni se licno dopada koncept "slobodnog obrazovanja". Takodje bih dodala da to nije anarhija. Deci je potrebno da ih neko vodi i usmerava.
Tradicionalan nacin obrazovanja sve vise gubi svoju poentu. Ako zanemarimo skriveni kurikulum (prema kome je cilj obrazovanja odrzavanje klasnih razlika, podredjenost autoritetu...), skola je vaspitno-obrazovna ustanova. Klinci danas tek ponesto "pokupe" od znanja u skoli, a o vaspitanju bolje i da ne govorim. Tradicionalan sistem skolovanja ubija kreativnost, sputava decu da slobodno misle, stavlja ih i uci podredjenom polozaju (koji ce primenjivati kasnije i tokom zivota)... Znanje se prenosi linearno, ucitelj je onaj ko sve zna, on ima moc. I tako kroz celo skolovanje, godinama. A posle se pitamo zasto nemamo herca da nesto menjamo...
"Demokratske skole" bi za cilj imale vrednovanje ucenikove licnosti. Dete bi bilo u centru obrazovanja, ravnopravan akter a ne samo pasivni posmatrac. Ucitelj i ucenik bi bili partneri u ucenju, i ucitelji bi ucili od i sa svojim ucenicima....
Naravno sve ovo zvuci bajkovito jer mi za bolje ne znamo. A to ne znaci i da bolje ne postoji...
 
To je sve prepisano iz one knjige o Samerhilu od pre 50? godina, koja mi je iskreno još u vreme kada sam je čitao izgledala jako uštogljeno i ograničavajuće (!). Oslanjaju se na formu a ne na suštinu. Prvo kao imaš maksimalnu slobodu a onda te odjednom lupe po glavi nekim kaznama, umesto da između "sasvim je ok" i "ovo se kažnjava" postoji gradacija od nekoliko stupnjeva "nije lepo", "izbegavaj", "ovo radi samo ako je neko ugrožen" itd. Kao da u školi imaš samo ocene 5 i 1.

Mislim da u modernom društvu moraš da naučiš da radiš pod pritiskom, i kada nešto ne želiš da to ipak odradiš, i da nađeš način da se ne posvađaš sa kolegama na poslu itd. Jedino ako ćeš živeti na ostrvu/planini i gajiti ovce možeš da radiš šta hoćeš i kada hoćeš; a koliko ljudi u stvari živi sa ovcama u planini? Mizerno mali procenat.
 
Ko jos veruje u to i misli da je sve sto se naziva "demokratskim" dobro, njemu i onako nema pomoci.
Najvise sam gotivio ono kada su u osnovnoj na razglas citali imena onih koji su imali ukor. Ti su bili dozivotno osudjeni na prezir citavog drustva, izrodi i kreteni. z:mrgreen:

p.s.: u mnogim demokratskim zemljama su socijalisticke stranke najjace. z;)
 
mene je uzasno nervirala masa profesora iz srednje. da li je to sto su nas u osnovnoj "razmazili" pa smo imali casove gde smo mi predavali, prelazili smo gradivo ali su se nastavnici trudili da nam bude zanimljiv taj prelazak, pa smo pravili predstave, donosili su nam gomile casopisa, knjiga, enciklopedija, pustali nam filmove za odredjenu tematiku... sto rece nas pokojni nastavnik brka, nacrtao bih vam i crnog djavola samo da sto bolje razumete :lol:
elem u srednjoj smo bili kao u zatvoru. dodjes, profesor isprica svoje, nezainteresovan on, nezainteresovani mi, on ode, mi odemo i tako... i negde mi je totalno glupo sto smo kao ucenici arhitektonske skole morali da ucimo biologiju :neutral: od 15 predmeta na prvoj godini imali smo samo 5 strucnih. uzas...
negde mi se dopada ideja ovakvih skola, slicna situacija je trenutno u nasem vrticu, gde uce ono sto treba, ali masu vremena provode pricajuci o onome sto ih zanima. samo, kao sto neko vec rece, nemamo mi petlje bilo sta da menjamo. situacija u skolstvu je katastrofalna, a ministarstvo nezainteresovano za realne probleme i prosvetnih radnika i samih ucenika. pa eto, imali smo i strajk pocetkom skolske godine, videli smo kako se sve zavrsilo... tako da, ovakav tip skolstva mozemo ocekivati 2085.
 
To je sve prepisano iz one knjige o Samerhilu od pre 50? godina, koja mi je iskreno još u vreme kada sam je čitao izgledala jako uštogljeno i ograničavajuće (!). Oslanjaju se na formu a ne na suštinu. Prvo kao imaš maksimalnu slobodu a onda te odjednom lupe po glavi nekim kaznama, umesto da između "sasvim je ok" i "ovo se kažnjava" postoji gradacija od nekoliko stupnjeva "nije lepo", "izbegavaj", "ovo radi samo ako je neko ugrožen" itd. Kao da u školi imaš samo ocene 5 i 1.

Mislim da u modernom društvu moraš da naučiš da radiš pod pritiskom, i kada nešto ne želiš da to ipak odradiš, i da nađeš način da se ne posvađaš sa kolegama na poslu itd. Jedino ako ćeš živeti na ostrvu/planini i gajiti ovce možeš da radiš šta hoćeš i kada hoćeš; a koliko ljudi u stvari živi sa ovcama u planini? Mizerno mali procenat.

I meni Samerhil nije dobro "mirisao", ali dakako da ima svojih svetlih trenutaka.
Maksimalnu slobodu niko nema ni deca, a odrasli jos manje.
Poenta je da ucenici ucestvuju u kreiranju obrazovnog procesa. Ucitelj u saradnji sa ucenicima, na temelju nastavnog programa idejno oblikuje plan rada, koji se bazira na decijim predznanjima, interesovanjima i obrazovnim potrebama ucenika, a u skladu sa njegovim sposobnostima. Terminom demokratija se potencira jednak znacaj ucenika i nastavnika. Niko nije nadredjen/podredjen, svacije misljenje se vrednuje, sto doprinosi i razvoju samopostovanja....
Iz teksta u uvodnom postu vidim da primenjuju i saradnicko ucenje (zajednicko ucenje ucenika). Prednosti ovakvog rada su brojne ali da ne smaram.....
 
Zasto nastavnici ne bi nesto naucili od svojih ucenika? Mislis li da nastavnici sve znaju?
Ogradjujem se od politike i politickog izrabljivanja termina demokratije...

Naravno da nastavnici uce i od ucenika, ali prvenstveno treba da je obrnuto, da nastavnici predstavljaju autoritet za decu, a ne da deca palamude...kobajagi razvijaju kreativnost blabla...
 
Naravno da nastavnici uce i od ucenika, ali prvenstveno treba da je obrnuto, da nastavnici predstavljaju autoritet za decu, a ne da deca palamude...kobajagi razvijaju kreativnost blabla...

Poenta je razbijanje autoriteta. I meni se to cini kao bauk, ali to je zato sto mi ne znamo za drugacije. Podredjenost autoritetu se odrzava tokom celog zivota. To je alatka kojom se vlast sluzi da bi raju drzala pod kontrolom.
Dakle naucen si da cutis i trpis, a zasto, to ni sam ne znas...
 
Poenta je razbijanje autoriteta. I meni se to cini kao bauk, ali to je zato sto mi ne znamo za drugacije. Podredjenost autoritetu se odrzava tokom celog zivota. To je alatka kojom se vlast sluzi da bi raju drzala pod kontrolom.
Dakle naucen si da cutis i trpis, a zasto, to ni sam ne znas...

Moramo skrenuti u politiku: ne znam bas da li je po volji "demokratskim" zemljama da razbijaju autoritet. Bas u tim demokratskim zemljama je sistem taj "cuti i radi sta ti se kaze".
A nemanje postovanja prema bilo kome je jako lose. Ta prica o kretivnosti i individualizmu davi strasno. Stavlja pojedinca i iznad porodice, pa onda samo svako gleda svoje doope. Tako ne zalim da vaspitavam svoju decu, a ne zelim ni takvu skolu da pohadjaju.
 
Moramo skrenuti u politiku: ne znam bas da li je po volji "demokratskim" zemljama da razbijaju autoritet. Bas u tim demokratskim zemljama je sistem taj "cuti i radi sta ti se kaze".
A nemanje postovanja prema bilo kome je jako lose. Ta prica o kretivnosti i individualizmu davi strasno. Stavlja pojedinca i iznad porodice, pa onda samo svako gleda svoje doope. Tako ne zalim da vaspitavam svoju decu, a ne zelim ni takvu skolu da pohadjaju.

Slazem se...
Samo za mene nemanje postovanja nije isto sto i podredjenost autoritetu. Podredjenost autoritetu je kada ti nemas pravo na svoj glas. Dok ga postovanje podrazumeva. Postovanje proistice iz jednake distribucije moci. Kreativnost i individualnost takodje ne znace sebicnost i usmerenost na sebe.
Cilj bi bio stvaranje novog, boljeg, tolerantnijeg drustva. Ovo je za sada cisto teorijska postavka od prakticnog smo tako puno daleko z:(
 
Slazem se...
Samo za mene nemanje postovanja nije isto sto i podredjenost autoritetu. Podredjenost autoritetu je kada ti nemas pravo na svoj glas. Dok ga postovanje podrazumeva. Postovanje proistice iz jednake distribucije moci. Kreativnost i individualnost takodje ne znace sebicnost i usmerenost na sebe.
Cilj bi bio stvaranje novog, boljeg, tolerantnijeg drustva. Ovo je za sada cisto teorijska postavka od prakticnog smo tako puno daleko z:(

Ne mislis valjda ozbiljno da ucenici u Danskoj, Nemackoj, Svajcarskoj...nemaju pravo glasa??? Isao sam ja i u Srbiji u skolu i u Austriji. Toliko nepostovanje prema nastavnicima postoji u austrijskim skolama, toliko se dopusta ucenicima da je to nesto strasno.
Tri primera, iz licnog iskustva:

- pre podne ne odem u skolu, jer me mrzi, posle podne bahato dodjem na fizicki, vidi me profesor engleskog i kao "gde si bio danas?", i ja mu ladno kazem da mi se nije dolazilo u skolu
- protiv svojih navika i ubedjenja, uzmem i naucim neke nebuloze iz muzickog (pazi, dao nam domaci zadatak iz muzickog), i sad ja ubedjen u sebe da cu bar dobiti 2 (u Srbiji 4), on mi da trojku. Posle casa ortak i ja poceli da bacamo stolice, dnevnik mu oteli iz ruku. I sta je bilo? Razredna nas pitala sta se to desilo, mi rekli nista i na tome se zavrsilo.
- posto sam mrzeo hemiju, aranziram se sa profesoricom na pocetku godine. Kao imacu 4 (srpsku dvojku), samo da ne ometam cas. I tako, nisam nista morao da ucim, imao zagarantovanu 4.

I sve to u "obicnoj" gimnaziji. Kako li to tek izgleda u ovakvim liberalnim ustanovama, bolje da ne znam.
 
To je sve prepisano iz one knjige o Samerhilu od pre 50? godina, koja mi je iskreno još u vreme kada sam je čitao izgledala jako uštogljeno i ograničavajuće (!). Oslanjaju se na formu a ne na suštinu. Prvo kao imaš maksimalnu slobodu a onda te odjednom lupe po glavi nekim kaznama, umesto da između "sasvim je ok" i "ovo se kažnjava" postoji gradacija od nekoliko stupnjeva "nije lepo", "izbegavaj", "ovo radi samo ako je neko ugrožen" itd. Kao da u školi imaš samo ocene 5 i 1.

Mislim da u modernom društvu moraš da naučiš da radiš pod pritiskom, i kada nešto ne želiš da to ipak odradiš, i da nađeš način da se ne posvađaš sa kolegama na poslu itd. Jedino ako ćeš živeti na ostrvu/planini i gajiti ovce možeš da radiš šta hoćeš i kada hoćeš; a koliko ljudi u stvari živi sa ovcama u planini? Mizerno mali procenat.

И мене подсећа на Самерхил....
И колико год то дивно звучало - када деца заврше ту школу неће моћи да долазе на посао кад им се ћефне, да раде шта хоће и колико хоће. Друштвена заједница је базирана на правилима, појединац је увек делом спутан, а задатак школе је да оспособи децу да се што лакше уклопе у животне токове и захтеве који ће се сутра пред њих постављати.
 
Nije rec o Samerhilu...
Hoce li neko da mi objasni zasto mislite da se u takvom sistemu deca uce ne radu i ne postovanju pravila?

E ni meni to nije jasno. Ako čovek radi ono što voli, onda mu neće biti problem ni 15 sati na dan time da se bavi! Problem nastaje kad dete prisiljavate na nešto, prisiljavate ga na neka pravila, ma ko je bre uopšte izmislio ta pravila?
I sutra kad vam dete izraste kao nezainteresovani bankarski sluzbenik, azdaja šalteruša, ili nalakirana medicinska sestrica, onda tražite problem u sistematizaciji i organizaciji.
Malo offtopic ali znate sta kinezi kažu za pravne norme? Da su dobre ali za varvare...
 

Back
Top