Kako doživljavate ovu pesmu?

Strah od starenja;
Stari zaboravljaju lako važne stvari i momente;
Voleti večno je pravo...
Ona propušta vozove, a i on;
Kao i obično... ne znam šta su kaćuni... neke dekoracije? Šafran, skupoceni začin i lep cvet!
A njemu mesec Ramazana-najsrećniji muslimanski praznik od tih kaćuna samo u zamisli...
ITD...
Vole se, ali su razdvojeni nečim i nekako, hteli ili ne. Tako je moralo.
Izvinite... Onako, draga mi je ova pesma, ali ne mogu dalje da slušam! :cvet:
 
Jer, kad ostaris
Niko ne kuca na tvoja vrata
Ni potok s ribama od srebra
Ni mlado zdrijebe vlazna oka
Ni jabuka u cvatu, niko
Samo ja
Kad ostaris
Kao oblak u tvojoj kafi
Doci cu u krombi kaputu
I cut cu kad ti se moje ime omakne
I krene polako, sama od sebe
Poslednja suza za mene
Jedan za drugim vozovi
Polako prolaze
Kao i obicno stavices
Kacune u prozore
Cini mi se da mjesec
Ramazana pocinje
Oooo, pomalo je tuzno
Kada ostaris
Samo ja
Kad ostaris
Kao oblak u tvojoj kafi
Doci cu u krombi kaputu
I cut cu kad ti se moje ime omakne
I krene polako, sama od sebe
Poslednja suza za mene
Jedan za drugim vozovi
Polako prolaze
Kao i obicno stavices
Kacune u prozore
Cini mi se da mjesec
Ramazana pocinje
Oooo, pomalo je tuzno
Kada ostaris

......

Volim ovu pesmu.

Meni deluje kao ono kad se nekome ko odlazi "preti" samoćom starih dana...i sećanjem na prošlu ljubav...
No ipak je volim.
 

Back
Top