imam jaaaako veliki problem sa mamom!
sve je pocelo tatinim smrcu. ovako, moja porodica je uvek imala problem, oduvek nesto tu nije stimalo. kratko i jasno, baka koji je kontrolfrik. tata, koji je bolesno vezan za majku i ne moze da joj se suprotstavi, jaaako tvrdoglav, neko ko nije umeo da cuve svoju porodicu na pravi nacin i mi koji zivimo u istoj kuci (skoro celo moje detinjstvo u prizemlju sa bakom i dekom, od moje osme godine na spratu iznad). mama je sa njenima od kada znam za sebe imala probleme. to su jaaaako glupi ljudi, patrijahalno vaspitani, od kojih je moja mama trpela teror kroz celo detinjstvo na jezive nacine.
tata se , kada pogledam iz ovog ugla ponasao kao prava beba. emotivno nezreo i nespreman da preuzme potpunu odgovornost. pravio je grske u poslu, moge bitne stvari mami nije pricao.
ja sam bila dete uvek mazeno i pazeno, ista sam da 65748 vanskolskih aktivnosti i naravno, imala roditelje koji su bili uvek tu da to podrze. uvek su se davali i hvala im na tome. e, sada, njihova filozofija je bila "mi cemo te pare da ulozimo u tebe, kako bi ti kasnije imlala dobar posao, i kako bi se ostvarila kao licnost. naravno, zbog toga sto ti mi ovo pruzamo, tvoja je obaveza da se kada budemo stati, brines o nama" gledali su me, grubo receno, kao banku. po mom misljeni previse su se davali! na sebe su trosili minimalnoo. kao dete sam mislila da to tako treba, ali sada vidim da je to bila greska. ja sada studiram, jedna sam od najboljih na departmanu i imam solidne rezultate (ne onakve kakve ona ocekuje), ali me je u prvoj godini jaaako sputalo nesto o cemu ne zelim sada da pisem.
sto se bake i tetke tice, kako sam rasla primecivala sam neke stvari, neke mi je i mama pricala, ali me to nije toliko opterecivalo, jer sam bila srednjoskolac sa svojim brigama. pre skoro dve godine (tada sem imala 19.) tata je iznenada umro! baka i tetka su kao pravi lesinari odmah gledale kao da nas pojedu. ne bih da zalazim u pojedinosti, ali verujte mi da su zesce kucke. moja mama je tada prosla kroz pakao, jer je morala da misli i na posao i na moju buducnost, ove debilke nas spopadaju sa svih starna. to je dovelo do toga da su joj bili poteebni silni lekovi za smirenje i zivce. rekla mi je da joj se to skuplja jos od onog perioda kada je tata bio ziv.
pre dva meseca je jedan tip pitao da izadju. pitala me je da li ja ne bih imamala nesto protiv da ona izadje sa nekim. imala sam utisak kao da ne je neko sutnuo u stomak, ali sam rekla da nemem nista protiv. posle njihovog drugog izlaska mi je rekla, da je saznala, kako je taj covek ozenjen i da ima cetvoro dece, ali da mu je odnos sa zenom ocajan i rekla je da ce to prekinuti. prekljuce mi kaze, "zlato, ja izlazim". meni se nije dopalo sto to radi i otvorenoi sam joj rekla sta mislim. rekla je kako je tak covek relaksira i cini da se oseca zivom. rekla sam joj, ok, ali nisam bas u potpunosti podrzala.
juce me je zamolila da joj nesto pogledam na netu. pokazem joj to sto sam nasla i kazem "ajd' da ti pokazem kako funkcionise skype." krenem da joj objasnjavam i javim se nekom drugu, da bi videla kako funkcionise dopisivanje. u sali sam htela da mu posaljem "ucim mamu da radi na skypeu, pa si mi zamorce." ona to vidi i posizi! rekla mi je kako ja nju ne umem da cuvam, kako samo nju imam i ako ovako nastavim, izgubicu je. kao "ko zna sta taj jovanm moze da misli o meni." kao ona je ovca koja se nije posvetila sebi jer se posvecivalka samo meni i tati, da je ulozila pare u sbebe, sada ne bi bila ovca. kaze, kako moram da ukljucim mozak i da ljudima ne pricam takve stvari. kao to je ono sto treba da bude izmedju nas. uvek kada je vidim u daunu, sedim i popricam sa njom. zelim da imamo dogovor i zdrav odnos. sve se zavrsilo tako sto je popila lek za smirenje i sada ne zeli da prica sa mnom.
ponekada pomislim da sam krajnje razmezena, jer ne dajem uvek svoj maksimum. ali sa druge strane, uvek ostenem zapazena. sto se poslaova u kuci tice, nemam naviku da radim sve po kuci, ali svoju sobu odrzavam. ako je mami nesto tesko dovoljno je samo da me pita i okrecicu kucu, ako treba.
ne znam da li sam ja zaista razlog njenog nezadovoljstva, ili je to nesto sto joj se skuoljalo ceog zivota. ne znam da li sam ja koja pravi enormne greske, ili je moju mamu zivot tako isibao, da joj je sve dokurcilo?