Prvo moram da se zapitam zasto bi iko, pri iole zdravoj pameti, uopste htio da bude Milica. Dalje, da je Milica biti lako, Milica bi bio svako. Stvarno, o meni se zna samo ono sto zelim da pokazem, a niko ne zna koliko se stvari krije iza toga svega. Koliko, u stvari, sve ima svoju tacno utvrdjenu ulogu. Da perfektnom sminkom, uvijek izmanikiranim noktima, uvijek uskladjenom odjecom i ocjenama iznad prosjeka pokusavam, manje ili vise uspjesno, da kompenzujem to sto se vozim u jebenim invalidskim kolicima i sto ne znam kad cu to da sredim. Treba biti spreman da kad ti zivot da limun, napravis sebi, u najmanju ruku, ono bar limunadu, ako ne tekilu. Spreman na maksimalno zalaganje, na sve situacije u kojima sami sebi mozemo da obecamo samo krv, znoj i suze. Spreman na maksimalnu otvorenost, samo da pokrijes svoju stidljivost. Da zivis ovdje. Sad.