Kajanje

Ninocka12

Zainteresovan član
Poruka
108
Da li ste u zivotu uradili nesto zbog cega ste se kasnije kajali? Mislim na zivotne odluke u svim segmentima,ne ono na primer uzela sam haljinu zute boje,pa shvatila da sam trebala rozu. Dakle da li ste se i za sta stvarno pokajali? I sta ste u tom trenutku uradili,popravili stvar ili pustili tako kako je? P.s. i ja se trenutno bojim uraditi nesto,jer se bojim kajanja.
 
Da li ste u zivotu uradili nesto zbog cega ste se kasnije kajali? Mislim na zivotne odluke u svim segmentima,ne ono na primer uzela sam haljinu zute boje,pa shvatila da sam trebala rozu. Dakle da li ste se i za sta stvarno pokajali? I sta ste u tom trenutku uradili,popravili stvar ili pustili tako kako je? P.s. i ja se trenutno bojim uraditi nesto,jer se bojim kajanja.
Кајаћу се вечно због нечега што нисам урадио, а то је улазак у романтични однос са неком лепом наставницом у основној школи, то ће ме прогањати заувек. За одлуке које сам донео и спровео у дело нисам се кајао, зато што увек имам јасну слику шта желим.
 
Ако се деси да се због нечега покајем, одмах крећем у акцију поправке, замене, извињења. Не мирим се са ситуацијом.
 
Ne postoje stvari zbog kojih se kajem. Možda to što ne odlazim češće kod svih rođaka, a ima ih po celoj Srbiji. Ne stiže se sve, jbg.

Moj život je lagodan, radan i poprilično zanimljiv. Ja ga takvim činim što za sebe, što za druge oko mene kojim uvek stavljam osmeh na lice.

Ali znam ljude koji su načinili neke apsolutno sumanuto katastrofalne greške u životu, dovodeći ne samo do ubistava i samoubistava, već potpunih razaranja čitavih porodica, familija itd. Kada uporedim, ja zaista nemam zbog čega da se kajem. Možda jedino to što ne mogu da pucnem prstima i sredim tuđe probleme :lol:

Ali nije to moja greška, ili barem ne doživljavam to tako. Verujem u to da ljudi moraju sebi da pomognu, a ja mogu da budem dovoljno ''okrutan'' u početku da dovedem do toga da se stagnacija potpuno pokrene. I to je lako, za dva dana je gotov posao. Ljudi se bolje osećaju. Ali samo ako to zaista i žele.

Ti ako provodiš po ceo dan na forumu, redditu, negde na YT i sl, dolaziš u depresiju i gubiš dragoceno vreme koje možeš da utrošiš na čitanje kvalitetne knjige, gledanje kvalitetne serije. Ako gledaš samo to šta drugi misle, i ti postaješ takav. A treba da se tome odupreš i da pogledaš svoj život. Ako nemaš čemu da se nadaš, u nečemu grešiš po pitanju života. Pred sobom uvek moraš da imaš neki cilj. Uzmi nedelju-dve, pronađi cilj i idi ka njemu. Bez cilja, nemaš život i to je jedna od najvećih istina.

Ako ćeš da se kaješ, bolje je da se kaješ nakon što je cilj ostvaren.
 
Da li ste u zivotu uradili nesto zbog cega ste se kasnije kajali? Mislim na zivotne odluke u svim segmentima,ne ono na primer uzela sam haljinu zute boje,pa shvatila da sam trebala rozu. Dakle da li ste se i za sta stvarno pokajali? I sta ste u tom trenutku uradili,popravili stvar ili pustili tako kako je? P.s. i ja se trenutno bojim uraditi nesto,jer se bojim kajanja.
A to ima veze sa onom drugom temom?
Vidiš, kad sam ja donosila odluke tog tipa (ako je to iz one teme) najmanje sam mislila o tome hoću li se kasnije kajati. To je bio tadašnji trenutak, i tadašnji osećaj.
Mislim da smo se svi kajali zbog nečega. Nekad je kasno, nekad ne.
Meša S. je rekao:
Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim čekalo.

A ja znam da što sam starija, sve se manje kajem, i mislim da je to dobro. Verovatno zato što sam sigurnija u odluke koje donosim.
 
Pa bilo je gresaka u zivotu,naravno. Kajala sam se za nesto sto nisam uradila jos u petoj godini sto je moglo mnogo da mi promeni zivot. Ali kako sam odrastala i kako sam kapirala neke stvari shvatila sam da je cak i ta greska deo mene. Shvatila sam da sam svojim zivotom zadovoljna iako se to desilo,a takodje sam shvatila sledece. Da sam to tada uradila ja ne znam kako bi izgledao moj zivot sada. Tako da ono....svi pravimo greske,neko manje a neko vise,ali mislim da je kajanje beznacajno. Naravno,ako si napravio trenutnu gresku pokajes se i ispravis je,ali da sada razmisljam o necemu sto je vec proslo nemam nameru. Mozda se desi da pomislim sta bi biko kad bi bilo ali ne da se opterecujem time. A posto se ova tema verovarno odnosi na tvoje prethodne teme savetujem ti da se opustis i uradis kako mislis da treba,kratak je zivot da se opterecujes glupostima i da zivce trosis na osobe koje to ne zasluzuju.
 
Ja se konkretno u zadnje vreme kajem skoro svega u zivotu u proteklih 10 godina. Krupne stvari. Iako sam bas u tih zadnjih 10 procvetao na poslovnom planu, i u ocima ljudi, ja to tako ne vidim i zelim da se nikada nije dogodilo. A uvek te muci pitanje, je li moglo drugacije, i celo to razmisljanje... To je ono sto je gadno i tesko suzbiti ponekad. Poenta je, usresrediti se na buducnost, i od proslosti ne ocekivati puno :)
 
Шта да се кајем, знам себе и знам да сам се трудила да све буде како треба, нарочито око деце. Сад се одмарам од свега, нема самомржње и самокритике, нема предубоких мисли, нека свако живи свој живот.
 
kajem se ... evo danas sam se kajala što ne odem u drugu zgradu a nisam otišla, mislim da takva stanja treba izbegavati :P
ali ne volim da se kajem, ne volim ni neke svoje epizode u životu, treba to nekako svariti
 
Da li ste u zivotu uradili nesto zbog cega ste se kasnije kajali? Mislim na zivotne odluke u svim segmentima,ne ono na primer uzela sam haljinu zute boje,pa shvatila da sam trebala rozu. Dakle da li ste se i za sta stvarno pokajali? I sta ste u tom trenutku uradili,popravili stvar ili pustili tako kako je? P.s. i ja se trenutno bojim uraditi nesto,jer se bojim kajanja.
kajam se mozda sto nesto nisam uradio
 
postoji neshto shto ja nazivam konstruktivnim kajanjem
kad se sve slegne i uvidim svoju greshku, spremna sam da primim shamar bez vracanja ili pruzim ruku bez ochekivanja
ali to je zbog mene, jer jedino kad se izmirim sa sobom mogu biti ok
tako da... proizilazi zakljuchak da je i kajanje sebichna kategorija
 
to je shto se tiche greshaka
inache, ne mogu da se kajem zbog necheg shto nisam uradila, ma koliko zelela, jer nisam i to je nepobitna chinjenica
o njoj vishe ne vredi razmishljati jer je proshlost
 
postoji neshto shto ja nazivam konstruktivnim kajanjem
kad se sve slegne i uvidim svoju greshku, spremna sam da primim shamar bez vracanja ili pruzim ruku bez ochekivanja
ali to je zbog mene, jer jedino kad se izmirim sa sobom mogu biti ok
tako da... proizilazi zakljuchak da je i kajanje sebichna kategorija
pogotovo jarceva pogotovo
 
A to ima veze sa onom drugom temom?
Vidiš, kad sam ja donosila odluke tog tipa (ako je to iz one teme) najmanje sam mislila o tome hoću li se kasnije kajati. To je bio tadašnji trenutak, i tadašnji osećaj.
Mislim da smo se svi kajali zbog nečega. Nekad je kasno, nekad ne.
Meša S. je rekao:
Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim čekalo.

A ja znam da što sam starija, sve se manje kajem, i mislim da je to dobro. Verovatno zato što sam sigurnija u odluke koje donosim.
Iskreno jeste iz prethodne teme. Bojim se ostaviti nekoga koga volim i ko me voli i bojim se da necu naci ponovo nekog takvog. Bojim se kajanja.

Pa bilo je gresaka u zivotu,naravno. Kajala sam se za nesto sto nisam uradila jos u petoj godini sto je moglo mnogo da mi promeni zivot. Ali kako sam odrastala i kako sam kapirala neke stvari shvatila sam da je cak i ta greska deo mene. Shvatila sam da sam svojim zivotom zadovoljna iako se to desilo,a takodje sam shvatila sledece. Da sam to tada uradila ja ne znam kako bi izgledao moj zivot sada. Tako da ono....svi pravimo greske,neko manje a neko vise,ali mislim da je kajanje beznacajno. Naravno,ako si napravio trenutnu gresku pokajes se i ispravis je,ali da sada razmisljam o necemu sto je vec proslo nemam nameru. Mozda se desi da pomislim sta bi biko kad bi bilo ali ne da se opterecujem time. A posto se ova tema verovarno odnosi na tvoje prethodne teme savetujem ti da se opustis i uradis kako mislis da treba,kratak je zivot da se opterecujes glupostima i da zivce trosis na osobe koje to ne zasluzuju.
Bojim se da on to zasluzuje,zato se i kidam ovoliko,premisljam i vazem. Da li cu pogresiti? Rekao je da mu kazem ako necu ziveti sa njim i da se razilazimo. Da ce me blokirati na komunikacijskim poljima i gotovo. Uhhh... plasim se toga,kako cu ga preboleti uopste? Ali to je valjda zivot,mora tako...
HVALA SVIMA NA ODGOVORIMA.
 

Back
Top