Ne postoje stvari zbog kojih se kajem. Možda to što ne odlazim češće kod svih rođaka, a ima ih po celoj Srbiji. Ne stiže se sve, jbg.
Moj život je lagodan, radan i poprilično zanimljiv. Ja ga takvim činim što za sebe, što za druge oko mene kojim uvek stavljam osmeh na lice.
Ali znam ljude koji su načinili neke apsolutno sumanuto katastrofalne greške u životu, dovodeći ne samo do ubistava i samoubistava, već potpunih razaranja čitavih porodica, familija itd. Kada uporedim, ja zaista nemam zbog čega da se kajem. Možda jedino to što ne mogu da pucnem prstima i sredim tuđe probleme
Ali nije to moja greška, ili barem ne doživljavam to tako. Verujem u to da ljudi moraju sebi da pomognu, a ja mogu da budem dovoljno ''okrutan'' u početku da dovedem do toga da se stagnacija potpuno pokrene. I to je lako, za dva dana je gotov posao. Ljudi se bolje osećaju. Ali samo ako to zaista i žele.
Ti ako provodiš po ceo dan na forumu, redditu, negde na YT i sl, dolaziš u depresiju i gubiš dragoceno vreme koje možeš da utrošiš na čitanje kvalitetne knjige, gledanje kvalitetne serije. Ako gledaš samo to šta drugi misle, i ti postaješ takav. A treba da se tome odupreš i da pogledaš svoj život. Ako nemaš čemu da se nadaš, u nečemu grešiš po pitanju života. Pred sobom uvek moraš da imaš neki cilj. Uzmi nedelju-dve, pronađi cilj i idi ka njemu. Bez cilja, nemaš život i to je jedna od najvećih istina.
Ako ćeš da se kaješ, bolje je da se kaješ nakon što je cilj ostvaren.