Kajati, kao kajati...Ako bih vratila vreme unazad, mislim da bih sve stvari opet na isti način uradila. Na iste bila puno sretna, na druge puno tužna. Sve ono što se jeste dogodilo, smatram da je i moralo. Da nije, zar bi se ikada desilo? Ne bi. Ili možda bi, pitanje je sad. Ali, ja verujem u životu da sve ima svoj neki smisao. Greške, kao greške, ne postoje. Ali, dubinski, da se sutra rodim, opet bih sve isto uradila. Sve što nam se desi nas nečemu opameti, nauči, oplemeni. Sve ima neku svoju svrhu. Čak i kada takvim se ne čini.
Ako bih rekla, da se kajem, to bi mi nekako značilo, da povlačim sve ono što jesam bila, sve ono što jesam (u) radila. Stojim iza svojih postupaka i svog ponašanja.
Jedino čega mi je žao, i što možda nije moralo tako, je što sam uništila sopstveno zdravlje. Možda drugačije ne bih nikada do kraja shvatila. Ne znam.
