U moju baštu je stigao nekako s proljeća. Prilično neugledan, visok i vižljast.
Dobila sam ga od komšinice, starije gospodje, rođene Sarajke koja mi reče
da su ga naše nane zvale Kadun-pašom. Prvo što sam pomislila bilo je da
ima neke veze sa onim starim bosanskim jelom naslijedjenim još od Osmanlija
što se zove Kadun-butići koji se spravljaju od mlade teletine i u bukvalnom
prevodu znače da prostite - damska bedra No, brzo sam odbacila tu misao
jer nisam mogla dovesti u vezu ovaj neugledni cvijet sa jelom za koje kažu
da je za prste pojesti.
Uglavnom, nakon što sam na internetu pronašla prevod imena, shvatila sam
da u bašti imam - gospodina kralja (cvijeća), ali kako ni po čemu nije odavao
da ima plave cvjetne tečnosti u sebi, jednostavno je ostao prepušten sam
sebi, bez pažnje kakvu zaslužuje kraljevski rod.
Prije par dana, nenadno, u dnu bašte u koju više i ne zalazim jer je već
poodmakla jesen i u njoj se nema raditi Bog zna šta, pogled mi se zaustavi na
jarko žutim cvjetovima. Spustim se u baštu, imam šta vidjeti, moj se Kadun- paša
razgranao, a na svakoj grani haman buket prekrasnog cvijeća. Čudim se kako
ovako lijepo da se rascvjeta sad kad su, pogotovo ujutru i tokom noći već počele
hladnoće. A onda mi sine. Moj Kadun- paša je zapravo cvijeće koje sam vidjala
po cvjećarama kao i kod pijačara koji prodaju cvijeće baš nekako u ovo vrijeme
i to, ni manje ni više nego hrizantema ili kraljica jesenjeg cvijeća kako je zovu
jer cvjeta kad više nijedno cvijeće nije.
Svojim prekrasnim cvjetovima u raznim živopisnim bojama (ova moja je obojena
bojom Sunca) sve od kasne jeseni pa do zimskih mjeseci i snijega, prkosi
sumornoj jeseni i hladnoj zimi donoseći ljepotu i radost oku.
Znam da nije bilo lijepo od mene što sam tek kad sam pala na ljepotu svog Kadun
- paše malom motičicom za vrt okopala zemlju oko njega i pažljivo pokidala
nekoliko suhih listića sa razgranate stabljike koja već počinje da liči na mali
rasvjetali grm.
Kažu da je u prošlosti hrizantema bila tako cijenjena da su je čak stavljali u
grobove egipatskih kraljeva, poput Tutankamona, koji je bio sahranjen s tim
divnim cvjetovima, vjerujući da će mu donijeti mir u zagrobnom životu, dok je
u Japanu hrizantema proglašena za nacionalni cvijet i simbol Sunca, odnosno
carske porodice, pa nije ni čudno što su naše nane ovaj predivni cvijet koji
sada krasi i moju baštu, sasvim opravdano, nazvale Kadun-pašom.
Riada
Dobila sam ga od komšinice, starije gospodje, rođene Sarajke koja mi reče
da su ga naše nane zvale Kadun-pašom. Prvo što sam pomislila bilo je da
ima neke veze sa onim starim bosanskim jelom naslijedjenim još od Osmanlija
što se zove Kadun-butići koji se spravljaju od mlade teletine i u bukvalnom
prevodu znače da prostite - damska bedra No, brzo sam odbacila tu misao
jer nisam mogla dovesti u vezu ovaj neugledni cvijet sa jelom za koje kažu
da je za prste pojesti.
Uglavnom, nakon što sam na internetu pronašla prevod imena, shvatila sam
da u bašti imam - gospodina kralja (cvijeća), ali kako ni po čemu nije odavao
da ima plave cvjetne tečnosti u sebi, jednostavno je ostao prepušten sam
sebi, bez pažnje kakvu zaslužuje kraljevski rod.
Prije par dana, nenadno, u dnu bašte u koju više i ne zalazim jer je već
poodmakla jesen i u njoj se nema raditi Bog zna šta, pogled mi se zaustavi na
jarko žutim cvjetovima. Spustim se u baštu, imam šta vidjeti, moj se Kadun- paša
razgranao, a na svakoj grani haman buket prekrasnog cvijeća. Čudim se kako
ovako lijepo da se rascvjeta sad kad su, pogotovo ujutru i tokom noći već počele
hladnoće. A onda mi sine. Moj Kadun- paša je zapravo cvijeće koje sam vidjala
po cvjećarama kao i kod pijačara koji prodaju cvijeće baš nekako u ovo vrijeme
i to, ni manje ni više nego hrizantema ili kraljica jesenjeg cvijeća kako je zovu
jer cvjeta kad više nijedno cvijeće nije.
Svojim prekrasnim cvjetovima u raznim živopisnim bojama (ova moja je obojena
bojom Sunca) sve od kasne jeseni pa do zimskih mjeseci i snijega, prkosi
sumornoj jeseni i hladnoj zimi donoseći ljepotu i radost oku.
Znam da nije bilo lijepo od mene što sam tek kad sam pala na ljepotu svog Kadun
- paše malom motičicom za vrt okopala zemlju oko njega i pažljivo pokidala
nekoliko suhih listića sa razgranate stabljike koja već počinje da liči na mali
rasvjetali grm.
Kažu da je u prošlosti hrizantema bila tako cijenjena da su je čak stavljali u
grobove egipatskih kraljeva, poput Tutankamona, koji je bio sahranjen s tim
divnim cvjetovima, vjerujući da će mu donijeti mir u zagrobnom životu, dok je
u Japanu hrizantema proglašena za nacionalni cvijet i simbol Sunca, odnosno
carske porodice, pa nije ni čudno što su naše nane ovaj predivni cvijet koji
sada krasi i moju baštu, sasvim opravdano, nazvale Kadun-pašom.
Riada
Poslednja izmena od moderatora:
