
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
KADA MI DOTAKNEŠ NOĆ
Mirom tihim spava noć
Ma ne….neće još zora doć’
I ona spava…..dama odmara
Da snage ima za radjanje život damara.
U crnoj tišini diše mi san
I on odmara pred dolazeći dan
Leluja sneno svojim hodnicima
Hodajuć tiho po tvrdim ožiljcima
K’o bosom nogom po metalnim opiljcima
Jauke neme san drži taocima.
Tek drhtaj duše u tmini sna
Uporan jecaj nekog deteta
Cvilba do Boga hodnicima ječi
Malena molba.....molba tišinom zveči.
Kada mi dotakneš noć
Snom svojim mome pokažeš moć
Tek ruka samo što zagrli mi san
Mrmljajuć' sneno....ššš....tu sam.....
Pobeže od mene težak san
Da s mirom dočekam dolazeći dan.


PS Dobro jutro blogeri.....stigao je i ovaj dan....kafa... pa njemu u susret