
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
KAD ŽIVOT ME ODNESE
Kad život me odnese
i misao mi se skupi
bude malena i uplašena
kao srna prestrašena
Kad život me odnese
ja misli spašavam
misli o ljubavi
i željenom me teše
i kao da se umornoj duši smeše
srce čak uspe i da mi zapleše.
Kad život me odnese
i kada se vratim
trag tvoj pratim
kao putokaz mi je
putokaz ka ljubavi,
sigurnost želim na dlan da mi sleti
nemir da odleti.
Ali onda se desi,
kao za inat baš tada se desi
da me umesto željenog
sačeka neželjeno
i svu moju snagu,
volju i želju
u ambis baci.
Iz ambisa vire
samo željenoga ostaci.
I ostaci su znaci
putokazi za negde
samo gde......
Koliko ovog puta
ćeš tugo
boraviti kod mene dugo?
Onoliko koliko ti dozvolim....
kratko....
jer vremena za bacanje nemam
tek samo par suza da pustim
jecaj da izustim

PS Dobro jutro......svima