kad zagrlim Jecu

nadlecu oblaci,prekrivaju sunce moje,
sunce moje trebas mi, da vidim oci tvoje,
zivim za dan kad cu te zagrliti
nikada te necu Jeco moja pustiti,
lako nije ,zivot siba sa svih strana
tesko je mom srcu,ali bije kao ludo,
kada ce dan da se desi cudo,
da te vidim, da te pomirisem,
da zajedno a Jelenom disem,
da joj pred njom pesme pisem
ma volim te ja i ako te nisam video
Bogu se molim i trudim da bih ti se svideo,
sve je novo i kako do sunca ne znam
ali Jelana mila fina
za tebe cu sve da dam

..
 
Svi tekstovi u tvom blogu su posveceni Jeci i to je nesto jako lijepo....ali,zar ne mislis da je mozda potrebno malo vise od pustih rijeci...mozda neka djela?
Pored svih divnih pjesmica,Jeca je i dalje tuzna....a to nije bez razloga....nesto si uradio lose,jer ne bi se ona tako osjecala,da nisi....Tesko je biti imun na ove tvoje stihove,a ako ona ostaje imuna,znaci da si nesto gadno zaebao.... Izvini,ali,samo iskreno kazem sta mislim...Stihovi su divni i to je jako lijepo od tebe,ali.... ti i ona najbolje znate....Vrati Jeci osmeh.....
 

Back
Top