andjelce
Zainteresovan član
- Poruka
- 136
Pa to i jeste ostavilo na MENE najdublji utisak. Zasto? Zato sto sam pre nego sto sam citala Kad su cvetale tikve imala prilike da se naslusam raznoraznih bajki o Beogradu tog doba. (Valjda ti kad dodjes u izvesne godine mladost, kakva god da je zaista bila, izgleda kao najlepsi period zivota - sve je bilo lepo, svi su bili dobri itd.) Doduse, nisam sigurna da sam to rekla i na casu, jer je u tom periodu taj "beli" pogled koji spominjem znao da ubije u meni svaku zelju za bilo kakvim daljim iznosenjem misljenja.
To da u nekom umetnickom delu svako vidi nesto drugo podrazumeva se.
Prilikom razgovora o nekom knjizevnom delu, bilo kao mala sa mamom (sto mi je tad bilo igra
), bilo u skoli ili na fakultetu, bilo sa prijateljima, uvek sam govorila (a i dalje to cinim) ono sto mislim. Uz argumente, naravno. 
To da u nekom umetnickom delu svako vidi nesto drugo podrazumeva se.
Prilikom razgovora o nekom knjizevnom delu, bilo kao mala sa mamom (sto mi je tad bilo igra

