Pogledajte prilog 296152
Kad se samo setim
ociju jednih
za sva vremena samo mojih,
a nesudjenih.
I sad ih sanjam.
Svakog se jutra u njih zaljubim.
Pre nego se probudim,
njima usne poljubim.
Kad se samo setim
ruku najtoplijih na svetu
- ugreju mi se obrazi
kao te davne zime na minus pet.
Izgorim, i dogorim.
Vratim se u svoj svet.
Kad se samo setim
glasa,
pustim ga sebi pred spavanje.
Slusam i ceznem,
daljine nose kajanje.
Kada se samo setim
koliko smo daleko bili.
I sve smo u dalj snili.
A u blizini se nismo prepoznali.
Kad se samo setim
ociju jednih
za sva vremena samo mojih,
a nesudjenih.
I sad ih sanjam.
Svakog se jutra u njih zaljubim.
Pre nego se probudim,
njima usne poljubim.
Kad se samo setim
ruku najtoplijih na svetu
- ugreju mi se obrazi
kao te davne zime na minus pet.
Izgorim, i dogorim.
Vratim se u svoj svet.
Kad se samo setim
glasa,
pustim ga sebi pred spavanje.
Slusam i ceznem,
daljine nose kajanje.
Kada se samo setim
koliko smo daleko bili.
I sve smo u dalj snili.
A u blizini se nismo prepoznali.