Кад се само сетим

Могу ли нас верници неолиберализма извући из кризе коју су изазвали и у коју су нас увели? Неће моћи.
Па што им више већ једном неко не каже: Били сте комунисти, па дисиденти, па демократе, па неолиберали, а сад хоћете да будете и нова нада за нови свет.
Докле?
 
INTERVJU: STRAHINJA-BANE ILIĆ: OSTVARUJE SE ANGLO-AMERIČKI PLAN UNIŠTENJA NAŠE ZEMLJE

SRBIJA SRLJA U GRAĐANSKI RAT



Strahinja-Bane Ilić, antikomunista i prvoborac među demokratima, zabrinut je za budućnost Srbije. On smatra da osiono ponašanje koalicije na vlasti, koja zanemaruje narod i ne osluškuje nacionalne interese, izuzetno pogoduje ostvarenju anglo-američkog plana koji Srbe uvodi u bratoubilački rat.

- Nažalost, sve što se u Beogradu događa ovih dana samo je logičan sled u istorijskom nizu događaja koji Srbiju vode u sunovrat. Od 1989. godine, kada sam bio na Gazimestanu, i 1990. kada smo uspeli da dokažemo da je Jugoslovenska vojska u otadžbini pod komandom đenerala Draže Mihailovića bila antifašistička, do danas sam učestvovao u svim demonstracijama. Međutim, zapanjen sam da danas neki novi klinci na TV B92, koji su, pretpostavljam, 9. marta 1991. tek prohodali, sa 20 i nešto više godina, kao nekada Slobodan Penezić Krcun kada je harao Srbijom, govore kako su demonstracije protiv isporučivanja dr Radovana Karadžića Haškom tribunalu „neviđene" huliganske demonstracije.

Jeremić će zameniti Tadića

- Boris Tadić je za mene veliko iznenađenje, jer njegovog oca oduvek pamtim sa branika srpstva. Ali, izborom Mirka Cvetkovića za premijera on je odsekao granu na kojoj sedi. Verujem da će ga uskoro na čelu DS zameniti najpismeniji i najučeniji član, Vuk Jeremić. Zabrinjava me osiono ponašanje koalicije na vlasti koja ne mari za narod ni nacionalne interese. Istina, ponekad sam malodušan, pa pomislim da je Srbija nadrljala ko god da dođe na vlast, a onda se, opet, setim šta je sve izdržala moja zemlja i moj narod.

Nagrada Radovanovim goničima

- Pošto sam kao prvoborac srpske demokratije u „Sablji" uhapšen od nove demokratske vlasti, istražitelj iz BIA me je, između ostalog, pitao gde krijem Radovana Karadžića. Osmotrio sam ga kao rendgenom, a onda mu rekao da ne mogu da mu kažem, jer mi ne deluje kao čovek od poverenja. Danas je taj čovek načelnik policije u jednom velikom gradu u Srbiji.

Zar to nije logično, jer oni javno govore ono što, navodno, misli polovina proevropski orijentisanih Srba?

- Ne znam da li i vi prihvatate tu mantru, smišljenu upravo da nas podeli. Svi smo mi u Evropi, i ne možemo da budemo nigde nego tu gde jesmo. Kao što ni Srbi ne mogu da se dele - mogu da budu samo Srbi, ili nesrbi. Ovi drugi su po rođenju Srbi, ali to ne žele da budu, i lično su mi draži od onih koji nam nanose veliku štetu predstavljajući se kao Srbi, a zapravo mrze sami sebe što su to po rođenju. Na njih uvek računaju oni protiv kojih se ja oduvek borim, a to su anglo-američke snage i njihovi trabanti iz Evrope, koji su najpre sve narode na prostoru bivše SFRJ uveli u nesreću, a sada sve rade da i same Srbe zavade do krvavog bratoubilačkog rata.

Vi želite da nas razuverite da su Nemci najveći neprijatelji Srba?!

- Mislim da više nikoga ne treba razuveravati, jer to je odavno potpuno jasno. Naši englesko-američki saveznici ubili su, sasvim sigurno, više Srba nego Nemci, i uveli nas u sve nesreće. Zamislite samo strašnu prevaru od 27. marta 1941. pod parolom „Bolje rat nego pakt", pa preodevanje partizana u četničke uniforme, što je dokazano na suđenjima u Čačku još 1946. Sve je to ideja Londona, kao i komunizam. A ko je bombardovao Beograd, Leskovac, Niš, sravnio Podgoricu sa zemljom? Savezničke snage, naravno!

Kada ste shvatili da su naši bivši saveznici, zapravo, naši najveći neprijatelji?

- Odavno! Pričao mi otac da su 1944. naterali kralja Petra da pročita proglas „Svi vojnici Draže Mihailovića da se stave pod komandu Tita"! Više desetina najboljih oficira izvršili su samoubistvo, ne želeći da izdaju đenerala. Pamtim i da mi je otac govorio „Ja za kralja, kralj za Tita, šta se radi, Bog te pita". I savetovao me da ne ulazim u politiku, jer, kako je govorio, 1941. su bile samo dve partije, a on omanuo, a kako čovek da pogodi kad ih ima 50! Sada vidim, svi koji su se borili na strani fašističke Nemačke uđoše u Evropsku uniju - Mađari, Rumuni, Bugari, Hrvati i muslimani koji su učestvovali u borbama kod Staljingrada? I svi su dobrodošli, samo Srbija ne može da uđe u red razvijenih zemalja, iako je jedna od najstarijih civilizacija u Evropi.

A da li je to shvatio i vaš lični prijatelj, pokojni premijer dr Zoran Đinđić?

- Ne samo da je to shvatio, nego je zbog toga i stradao. Da nije, on bi bio srpski Putin, a upravo je to moralo da se spreči. Kada se on u leto 2002. vratio iz Amerike, kaže mi - „Bane, od Srbije nema ništa! Ovi, tobože naši prijatelji, vode nas u nesreću. Obećali nam promene, stavljanje na belu šengensku listu, ali to je samo prazna priča. Spisku ucena nema kraja!" Ja ga gledam u čudu, a on kaže - „ne možemo više prodavati naše nacionalno dostojanstvo! Ako 17 procenata Hrvata u BiH ima svoj entitet, onda mora da ga ima i 18 odsto Srba na Kosmetu. Moramo da imamo i drugi Dejton, jer srpski deo Kosmeta i Republika Srpska moraju da budu celina sa Srbijom".

Da li su Đinđićevi najbliži saradnici znali za sve te ucene i bili spremni da podrže premijera u otporu?

- Uveren sam da su znali. Nekom prilikom Zoran Živković i moj brat od strica Velja Ilić, putovali su kolima sa Zoranom Đinđićem iz Beča za Berlin. Vozio je Đinđić, a Živković ga je, dok je Velja folirao da spava, pitao šta da radi, jer ga Ameri uporno vrbuju da radi za njih. On mu je savetovao da prihvati, da bi videli dokle će to da ide. Znali su oni i da je engleski ambasador Čarls Kraford, na oproštajnom ručku prilikom odlaska iz Beograda, poručio Đinđiću - ne možete da izbegnete građanski rat u Srbiji, jer taj rat je planiran već odavno. A koliko su Zoranovi saradnici bili spremni da ga podrže, odgovoriću vam isto kao istražitelju BIA koji me je ispitivao kada sam uhapšen u „Sablji". On me je pitao ko su Đinđićeve ubice, a ja sam mu rekao da ih potraže među nosačima sanduka.


I Vuk Drašković je bio Vaš prijatelj, ali se vi više ne družite s njim?!

- Vuku niko ne može da ospori ideju oko koje se okupio Srpski pokret obnove. Kao ni istinu da je na mitingu SPO u Foči, avgusta 1990, kada smo otišli da zapalimo sveće za 25.000 likvidiranih Srba, naredio da branimo narod kada je video da policija ide na žene i decu. Pamtim i da je Vuk 9. marta 1991. juriš komandovao sa balkona Narodnog pozorišta, ali niko nije tražio da se zabrani SPO. Posle je, a posebno ulaskom u dosovsku vladu, reterirao do idolopoklonstva anglo-američkim snagama. A ja sam tog 9. marta 1991. u žestokom sudaru policije i demonstranata skočio na borbeno oklopno vozilo i skinuo s njega mitraljez. Tada su TV B92 i Studio B demonstrante zvali borcima za demokratiju, a satanizovana TV Bastilja nije se usudila da nas zove huliganima, već demonstrantima. Te demonstracije 1991, i one 5. oktobra 2000. bile su mnogo razornije od ovih radikalskih, pa se pitam čiju decu B92 sada zove huliganima. Mediji su uz NVO, najveća logistička podrška proizvođačima zla na ovim prostorima, i uveliko učestvuju u satanizaciji svega srpskog.


Da li ste Miloševiću oprostili komunizam, makar posthumno?

- Razume se, ja sam hrišćanin i praštam, ali ne zaboravljam! Milošević je početkom 90-ih bio čovek anglo-američke alijanse, a kad je shvatio bilo je kasno. Već je bio u Hagu. I završio je kao što će i svi ostali trabanti svojih nalogodavaca. Ovi koji su učinili da se Srbi od 2001, kada je napravljena prva dosovska vlast, više ništa ne pitaju. Umesto nas, Srbijom se upravlja iz Agencija, glavnih poluga vlasti, od one za privatizaciju do ove Radiodifuzne, koje će totalno da razore državu.

(izvor - Pravda)
 
Могу ли нас верници неолиберализма извући из кризе коју су изазвали и у коју су нас увели? Неће моћи.
Па што им више већ једном неко не каже: Били сте комунисти, па дисиденти, па демократе, па неолиберали, а сад хоћете да будете и нова нада за нови свет.
Докле?

Dok nam ne bude onako kako je sada u Luxemburgu. :)
 

Back
Top