Kad ožive sela,vaskrsnuće Srbija!

Od Drugog svetskog rata sistematski se radi na uništavanju srpskog sela.Od bogatog i nezavisnog seljaka napravili su siromašnog radnika, zavisnog po svakom osnovu.Srpskog seljaka seti se svaka vlada na početku svog mandata. A onda ubrzo nastave da ga tretiraju kao marginalnu društvenu grupu koja je ionako u izumiranju.Danas u gradoviam Srbije nema šta da se radi, dok u selima nema ko da radi!Otuđeni smo od boga, tradiciju preziremo, siromaštva se ne stidimo, kukanje nam je jedina radna navika.Recept da se pobedi kriza je – povratak na sela.Selo je važno resursno i tržišno područje koje obuhvata oko 80 odsto teritorije Srbije u kome živi oko 45 procenata stanovništva zemlje.Povratak u ruralna područja ne znači i poseljačenje radnika i vraćanje njivi, motici, već njihovo zapošljavanje u oblasti poljoprivrede – šumarstvu, vodoprivredi, raznim uslužnim delatnostima, zanatstvu, domaćoj radinosti, infrastrukturi, malim i srednjim pogonima….

Kada dođe do sloma svetskih financija i bankrota Srbije, bit će presudno važno kako da se prehrani stanovništvo. Onaj koji živi u neboderu i kupuje u supermarketu iznenada će se naći u velikoj nevolji kada ne bude mogao kupiti hranu. Zato je važno da što više građana krene na selo i osigurati u vlastitoj proizvodnji hranu.Sve više gastarbajtera, ali i stranaca doseljava se u sela,gde ih privlači izuzetna lepota prirode, mir i tišina, ali i šansa da se zaradi novac na napuštenim i zaparloženim imanjima koja decenijama niko ne radi.Čovek koji se vrati na selo i počinje proizvoditi za sebe , nema nadređenog šefa , ne mora putovati na posao , ne mora se gužva po gradskom prevozu , dobiva smirenost koju mu gradski život nikada ne može doneti. On može planirati svoje vreme samostalno , određuje koliko će raditi i koliko mu je dovoljno hrane za proizvodnju, pa tako postaje nezavisan od totalitarnog režima i nije podložan manipulaciji političkog ološa .U ovoj državi konačno mora da se povede računa o seljacima. Kada se donesu pravi, pojednostavljeni zakoni i počne njihova primena, kada seljak ne bude više građanin drugog reda, kada se budu znale cene, način otkupa i plasmana proizvoda, možda će nam svima biti bolje. Kada će to biti, ne znam. Hoće li? Mora. Inače ćemo nestati… https://zlj13051967.wordpress.com/2013/11/09/kad-ozive-selavaskrsnuce-srbija/
 
da , onaj ce da ladi ... ceo dan u kancelariji pijuci kafu

politicari ce da uzimaju velike pare

a seljak ce da lomi kicmu ceo dan za sicu

ima i sada ko radi , imaju dosta zemlje i masine i mogu zaraditi , pa rade

ali ko ima malo zemlje a nema masine - bolje da je da u zakup

tako da je buducnost takva da ce 5-6 porodica po selu raditi zemlju , dok ce ostali traziti drugi posao
 
Od Drugog svetskog rata sistematski se radi na uništavanju srpskog sela.Od bogatog i nezavisnog seljaka napravili su siromašnog radnika, zavisnog po svakom osnovu.Srpskog seljaka seti se svaka vlada na početku svog mandata. A onda ubrzo nastave da ga tretiraju kao marginalnu društvenu grupu koja je ionako u izumiranju.Danas u gradoviam Srbije nema šta da se radi, dok u selima nema ko da radi!Otuđeni smo od boga, tradiciju preziremo, siromaštva se ne stidimo, kukanje nam je jedina radna navika.Recept da se pobedi kriza je – povratak na sela.Selo je važno resursno i tržišno područje koje obuhvata oko 80 odsto teritorije Srbije u kome živi oko 45 procenata stanovništva zemlje.Povratak u ruralna područja ne znači i poseljačenje radnika i vraćanje njivi, motici, već njihovo zapošljavanje u oblasti poljoprivrede – šumarstvu, vodoprivredi, raznim uslužnim delatnostima, zanatstvu, domaćoj radinosti, infrastrukturi, malim i srednjim pogonima….

Kada dođe do sloma svetskih financija i bankrota Srbije, bit će presudno važno kako da se prehrani stanovništvo. Onaj koji živi u neboderu i kupuje u supermarketu iznenada će se naći u velikoj nevolji kada ne bude mogao kupiti hranu. Zato je važno da što više građana krene na selo i osigurati u vlastitoj proizvodnji hranu.Sve više gastarbajtera, ali i stranaca doseljava se u sela,gde ih privlači izuzetna lepota prirode, mir i tišina, ali i šansa da se zaradi novac na napuštenim i zaparloženim imanjima koja decenijama niko ne radi.Čovek koji se vrati na selo i počinje proizvoditi za sebe , nema nadređenog šefa , ne mora putovati na posao , ne mora se gužva po gradskom prevozu , dobiva smirenost koju mu gradski život nikada ne može doneti. On može planirati svoje vreme samostalno , određuje koliko će raditi i koliko mu je dovoljno hrane za proizvodnju, pa tako postaje nezavisan od totalitarnog režima i nije podložan manipulaciji političkog ološa .U ovoj državi konačno mora da se povede računa o seljacima. Kada se donesu pravi, pojednostavljeni zakoni i počne njihova primena, kada seljak ne bude više građanin drugog reda, kada se budu znale cene, način otkupa i plasmana proizvoda, možda će nam svima biti bolje. Kada će to biti, ne znam. Hoće li? Mora. Inače ćemo nestati… https://zlj13051967.wordpress.com/2013/11/09/kad-ozive-selavaskrsnuce-srbija/
A sta cemo raditi u medjuvremenu, dok ne dodje do propasti sveta? :think:

Ispada da ce Srbiji biti bolje tek kad propadne ceo svet. :confused:
 
Прије одговора да скренем пажњу да се блог не може отворити само текстом или дијелом текста преузетим методом copy/paste што је овдје аутор учинио и што је ем у супротности са основним правилом овог форума
Blog se započinje autorskim tekstom...
ем елементарна интернетска пристојност код отварања теме (код одговора може се приложити преузети текст или видео клип ако доприноси бољем сагледавању теме) налаже да се напише која "из своје главе". Паметна или глупа, али из своје главе.

Е сад, преузети текст из 2013.године (овдје) којим је отворена тема јесте указао на проблем, кроз који се отвара озбиљнији проблем, поремећен вриједносни систем, али није дао идеју како ријешити проблем, како људе вратити селу и како умјесто поремећеног вриједносног система повратити здравији.
До рјешења лако доћи није, са истим проблемом, нагле урбанизације, се сусрећу готово све земље, и оне пуно развијеније и уређеније од Србије, неке предузимају мјере, афирмишу идеју повратка селу, неке пуштају да ствари иду својим током.
Баш као и у Србији, гдје је још и горе, умјесто стимулације повратка селу имамо често обрнуто, дестимулацију. Од кукања како села умиру слабе вајде, ваља порадити да оживе, стимулисати сељака да се бави производњом, наравно и "заштитити" властиту производњу хране, популарисати повратак селу кроз електронске медије (а и то што популаришу када ту ријеч воде смутљивци попут Мирољуба Петровића, ем ошинути, ем љигави, то популарисање је осуђено на неуспјех), порадити и на културним садржајима (некад су села имала домове културе, некад и библиотеку, једно село у Банату од 3.000 душа гдје имам бројну родбину је 1950их имало биоскоп, еј биоскоп, данас културни садржаји на селу не постоје, све се своди ако неко село има локалну будалетину попут змаја од Шипова) и још много тога,.
Дуг је пут такве промјене оријентације од данашње погубне, можемо рећи и оздрављења, али како каже једна кинеска пословица, и најдужи пут почиње првим кораком.
 
Od Drugog svetskog rata sistematski se radi na uništavanju srpskog sela.Od bogatog i nezavisnog seljaka napravili su siromašnog radnika, zavisnog po svakom osnovu.Srpskog seljaka seti se svaka vlada na početku svog mandata. A onda ubrzo nastave da ga tretiraju kao marginalnu društvenu grupu koja je ionako u izumiranju.Danas u gradoviam Srbije nema šta da se radi, dok u selima nema ko da radi!Otuđeni smo od boga, tradiciju preziremo, siromaštva se ne stidimo, kukanje nam je jedina radna navika.Recept da se pobedi kriza je – povratak na sela.Selo je važno resursno i tržišno područje koje obuhvata oko 80 odsto teritorije Srbije u kome živi oko 45 procenata stanovništva zemlje.Povratak u ruralna područja ne znači i poseljačenje radnika i vraćanje njivi, motici, već njihovo zapošljavanje u oblasti poljoprivrede – šumarstvu, vodoprivredi, raznim uslužnim delatnostima, zanatstvu, domaćoj radinosti, infrastrukturi, malim i srednjim pogonima….

Kada dođe do sloma svetskih financija i bankrota Srbije, bit će presudno važno kako da se prehrani stanovništvo. Onaj koji živi u neboderu i kupuje u supermarketu iznenada će se naći u velikoj nevolji kada ne bude mogao kupiti hranu. Zato je važno da što više građana krene na selo i osigurati u vlastitoj proizvodnji hranu.Sve više gastarbajtera, ali i stranaca doseljava se u sela,gde ih privlači izuzetna lepota prirode, mir i tišina, ali i šansa da se zaradi novac na napuštenim i zaparloženim imanjima koja decenijama niko ne radi.Čovek koji se vrati na selo i počinje proizvoditi za sebe , nema nadređenog šefa , ne mora putovati na posao , ne mora se gužva po gradskom prevozu , dobiva smirenost koju mu gradski život nikada ne može doneti. On može planirati svoje vreme samostalno , određuje koliko će raditi i koliko mu je dovoljno hrane za proizvodnju, pa tako postaje nezavisan od totalitarnog režima i nije podložan manipulaciji političkog ološa .U ovoj državi konačno mora da se povede računa o seljacima. Kada se donesu pravi, pojednostavljeni zakoni i počne njihova primena, kada seljak ne bude više građanin drugog reda, kada se budu znale cene, način otkupa i plasmana proizvoda, možda će nam svima biti bolje. Kada će to biti, ne znam. Hoće li? Mora. Inače ćemo nestati… https://zlj13051967.wordpress.com/2013/11/09/kad-ozive-selavaskrsnuce-srbija/
Video:
 
Zivio sam u gradu srednje velicine(Zenica) 20 godina.Od 1994.zivim na selu.Do 2002.su to bila 2 sela u Bosni,a od 2002.zivim u vojvodjanskom selu.Nikada vise necu zivjeti u gradu.Samo sto svi znamo da je prica o zivotu na selu mlacenje prazne slame.U praznoj slami nema ploda.Na povratak jednog na selo dolazi par hiljada odlazaka sa sela.
 
Прије одговора да скренем пажњу да се блог не може отворити само текстом или дијелом текста преузетим методом copy/paste што је овдје аутор учинио и што је ем у супротности са основним правилом овог форума ем елементарна интернетска пристојност код отварања теме (код одговора може се приложити преузети текст или видео клип ако доприноси бољем сагледавању теме) налаже да се напише која "из своје главе". Паметна или глупа, али из своје главе.

Е сад, преузети текст из 2013.године (овдје) којим је отворена тема јесте указао на проблем, кроз који се отвара озбиљнији проблем, поремећен вриједносни систем, али није дао идеју како ријешити проблем, како људе вратити селу и како умјесто поремећеног вриједносног система повратити здравији.
До рјешења лако доћи није, са истим проблемом, нагле урбанизације, се сусрећу готово све земље, и оне пуно развијеније и уређеније од Србије, неке предузимају мјере, афирмишу идеју повратка селу, неке пуштају да ствари иду својим током.
Баш као и у Србији, гдје је још и горе, умјесто стимулације повратка селу имамо често обрнуто, дестимулацију. Од кукања како села умиру слабе вајде, ваља порадити да оживе, стимулисати сељака да се бави производњом, наравно и "заштитити" властиту производњу хране, популарисати повратак селу кроз електронске медије (а и то што популаришу када ту ријеч воде смутљивци попут Мирољуба Петровића, ем ошинути, ем љигави, то популарисање је осуђено на неуспјех), порадити и на културним садржајима (некад су села имала домове културе, некад и библиотеку, једно село у Банату од 3.000 душа гдје имам бројну родбину је 1950их имало биоскоп, еј биоскоп, данас културни садржаји на селу не постоје, све се своди ако неко село има локалну будалетину попут змаја од Шипова) и још много тога,.
Дуг је пут такве промјене оријентације од данашње погубне, можемо рећи и оздрављења, али како каже једна кинеска пословица, и најдужи пут почиње првим кораком.
Ali zasto obnavljati selo ili vracati ljude na selo? Meni to nije jasno.
Selo je vezano za obradu zemlje i proizvodnju hrane, a stari nacin obrade zemlje nije isplativ ili zahteva pristup vecim trzistima od naseg. Od kultura koje se proizvode kod nas mi i ovako imamo visak proizvodnje. Treba poraditi na uzgoju stoke, ali to zavisi od formiranja velikih farmi, a ne porodicnih.

Ljudi se mogu baviti drugim stvarima, a ziveti na selu, ali to selo onda mora da ima sve, dobar put, struju, telefon, internet, postu, ambulantu, medicinski centar na manje od 50km i slicno. Cena goriva mora da bude pristupacna, da se ljudima isplati 20km voznje svaki dan.
 
ПОвратак на село подразумева две претпоставке. Жељу државе да се то оствари, и друго, још важније, социјална инфрструктура. Дакле, да би села заживла, љууди који тамо живе, морају да имају већину оних могућноти које имају људи у граду. Наравно да то нигде не може у потпуности, али би могло у многим стварима. Дакле не само путеве него и све остало, што се може наћи у граду. А сам разлог за пропадање села у Србији, крије се у дубоком страху усташког црвеног вампира титаа, који се озбиљно плашио независних српских сељака, па је од њих на силу правио зависне југословенске пролетере. Сад, ово се може лако доказати кроз хиљаде примера. Уз то, у послератној титославији, ствоено је јавно мнење, које је српског сељака третирало као непојамног глупака, ( јадна им мајка, глупава).
 
Mora da se formira paralelna elitna tajna nacionalna država koja bi imala svoj unutrašnji (tajni) zakon i koja bi upravljala nacionalnom politikom dok bi javne institucije služile kao fasada. Tako je u Britaniji, tako je u SAD...
Neki od strateških ciljeva koje ja prepoznajem

- Osloboditi zemlju dužničkog ropstva.
- Osloboditi zemlju farmakomafije - omogućiti upotrebu pravih i jeftinih lekova; sopstvena proizvodnja vakcina i lekova uz strog nadzor uvozne hrane i lekova.
- Osloboditi narod nametanja upalne ishrane koja uzrokuje disfunkciju hipokampusa, a sekundarno alergije i autoimunosne poremećaje.
- Osloboditi narod mozgoperućih medijskih sadržaja i uvesti kulturno afirmativne sadržaje.
- Oformiti nacionalnu naučnu akademiju kao sredstvo odbran-e protiv hibridnog rata.
- Osloboditi teritoriju države/nacije suvišnog hemijskog i elektromagnetskog zagađenja.
- Omogućiti internet na selu, onlajn školovanje dece na selu kao uslov za demografski rast i prvredni razvoj.
- Školske sadržaje deflatirati da bi se sprečilo raslojavanje na 2% onih koji se odlivaju u NATO zemlje da tamo prave bombardere koji će doći da sipaju bombe na ovih 98% koji nisu u stanju da isprate nepotrebno prenaduvane školske programe.
 

Back
Top