KAD NI ZVEZDE _ VISE NE RACUNAJU NA NAS !

Da stavim gornji naslov,na moj blog,ponukli su me stihovi,koje je jedan clan ovoga Foruma,stavio u tekst svoje
pesme.Eto tako slucajno nabacene reci,u pesnickoj poemi,oslikase svu nesrecu,bedu i ocaj ovoga naseg duboko
napacenog naroda. Da li je to Usud,koji nam je Sudbina,ta nekada nemilosrdnica,dodelila,bez roka
trajanja.Dokle cemo mi,koji zivimo u Srbji,stalno svojoj deci,svakoj generaciji koja dolazi,govoriti:nemastina je,
novaca nema,mi smo siromasna zemlja.???

Da li je to bas tako.Da li je to stanje siromastva,stvar objektivne stvarnosti,ili mi imamo zlu srecu,da nikada,ali
zaista nikada,nismo imali ljude,koji su znali da vode zemlju u prosperitet,a ne samo u ratove.Procitah pre neki
dan,misljenje jednog naseg poznatog pisca i erudite,koji rece jednu,cini mi se veliku istinu:"Mi nismo morali,objektivno,da udjemo ni u Prvi ni u Drugi svetski rat,samo da smo imali pametnije vodje". Stalno su ovu
zemllju vodili politicari-politikanti,koji nisu mogli da vide od drveta sumu,kako to lepo narodna poslovica kaze.

Zasto su pitam se ja,uvek uvek "poturali" Srbiju,u guzve koje su pravili "Slonovi" tj.velike sile.Nije dobar drzavnik
onaj,koji svoju zemlju uvede,u bilo koji rat.Dobar,veliki drzavnik je onaj,koji svoju zemlju vesto izvede,kroz sve
"Scile i Haribde",a da niko iz njegovog naroda,glavu ne izgubi.Nazalost,osim sa duznim postovanjem,koje odajem
Knjazu Milosu,svi ostali Vladari Srbije,nisu bili u stanju,da savladaju svoju politicku nestrucnost i uspaljenost
da svoju zemlju,zastite od medjunarodnih ratnih sukoba.Koji su u krajnjoj liniji,i pored ogromnih zrtava,koje je
ovaj narod imao,ti ratovi su za nas bili nepotrebni.Neka to bude bar nauk.za buduce vodje ovoga naroda.!z:(
 
Što da kažem...drago mi je da su te riječi iz moje pjesme nadahnule kako bi napisao ovaj post...često sam u Srbiji ...imam tu puno i najbliže rodbine, a isto tako ima u Srbiji dosta ljudi koji godinama čitaju moju poeziju...a imao sam i puno javnih nastupa...ovo govorim zato; što Srbiju treba gledati drugim očima...a ljudi u Srbiji trebaju shvatiti da je sve što imate/(imamo) od Boga posuđeno, zato nitko nema pravo govoriti da vam je pokora i patnja od Boga zanavijek dosuđena...Srbija je bogata, pa i u godinama tobožnjeg siromaštva, ona je vazda velika, blaga u srcu, nepatvorena, čista...Bog nije rođen u morskoj pjeni već u našem grijehu kojeg svako čeljade nosi u svom srcu...zato ljudi u Srbiji nisu po ničem drugačiji od svih ostalih ljudi...samo je pitanje kakve nam pastire sudbina dodjeli...e, tu već Srbija, ali ne samo Srbija, počesto imaju više nesreće nego sreće...
 
Ne znam da li sam u svom Blogu,uspeo da kazem,sve ono sto osecam prema svojoj zemlji srbiji.Svestan sam,da Srbija po svojim prirodnim
resursima,po sposobnostima ljudi,koji je naseljavaju,treba da bude u istom redu,sa naprednim evropskim zemljama.Ali,sa druge strane,svestan sam
da smo stalno na zacelju.Stalno,u svim izvestajima svetskih agencija,nas svrstavaju kao privredno i tehnoloski,kao najzaostaliju zemlju evrope.
Pokusavam da tome nadjem uzrok.I uvek,bas uvek,dodjem do te cinjenice,da Srbija NIKADA nije imala prave ljude,na pravim mestimaNikada
uslov da bi neko zauzeo odgovorno mesto,nije bila sposobnost,strucnost,zsalaganje na radu.Ne.Uvek,i kada je bila Kraljevina,i kada je bila jedna
zemlja,izgubljena u sistemu simulacije komunizma,vazna bitna mesta,zauzimali su ljudi,koji su bili politikanti,i udvorice,trenutnog rezima.
Eto,to mi je zao,sto znam da zivim u zemlji velikih potencijalnih mogucnosti,ali...uvek to,ali...uvek imamo kocnicare,koji koce uzbrdo...
 
Poslednja izmena:

Back
Top